Javna rasprava o predlogu zakona koji reguliše prava boraca

VRANJE

U Vranju je održana javna rasprava o Nacrtu zakona o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica.

Vranje je prvi grad u Srbiji gde se organizuje ova javna rasprava, rekao je državni sekretar u Minitarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Nenad Nerić

„Ovaj Nacrt zakona je praktično novi tekst koji sublimira sve dosadašnje propise, nekoliko zakona i podzakonskih akata,  od zaključaka Vlade do zakona koji obrađuju  posebne kategorije u ovoj oblasti. Želimo da objedinjavanjem svih tih propisa dođemo do jednog zakona, koji će važiti za sve borce na teritoriji Republike Srbije. Ovde smo da bismo čuli sve vaše predloge i sugestije u cilju postizanja  dobrih rešenja. Sve kvalitetne predloge uputićemo Narodnoj skupštini i nadležnim službama na razmatranje i usvajanje“, rekao je Nerić.

Javnoj raspravi prisustvalo je pedesetak boraca, predstavnika njihovih udruženja, kao i članovi porodica. Oni su pokušali da ukaže na probleme sa kojima se susreću u realnom životu.

Veterani smatraju da suštinske i stvarne probleme postojeći zakon nije regulisao, a najnoviji predlog ako bude usvojen u parlamentu neće promeniti njihovtežak i ponižavajući društveni položaj.

Ratni veterani u Srbiji poslednje dve decenije pokušavaju da svojim predlozima utiču na zakon koji reguliše njihov status i prava koje im država duguje s obzirom na njihovu žrtvu, ali ono što su postigli na tom polju je simbolično, jer smatraju da su i dalje tretirani kao socijalni slučajevi, što ne žele da prihvate.

„Ovim Nacrtom zakona mi smo prvi put obuhvaćeni, ali samo tako što smo priznati, to je jedino, ništa drugo, nikakva prava nam nisu data.
Uložili smo veliki broj primedbi na Nacrt zakona i očekujemo da će bar nešto od toga da se usvoji. Ratni veterani još uvek nemaju zakon, nemaju nikakva prava, a upravo taj zakon treba da sadrži  to što bi jedna država trebalo da uradi kako bi se odužila borcima.
Ako postoji volja državnih institucija da se ovi problemi reše, onda Srbija treba da garantuje pravo ratnih veterana koji u njoj žive, bez obzira na njihovo poreklo, što se tiče prostora bivše SFRJ“, čulo se na skupu.

Do 3. juna o ovom pitanju planirano je održavanje javnih rasprava u još u 13 gradova u Srbiji.

Organizatori su Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i Sektor za penzijsko i invalidsko osiguranje i boračko-invalidsku zaštitu, čiji su predstavnici učestvovali u javnoj raspravi.

Prati
Obavesti me o
guest

1 Komentar
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
Ratko Krsmanović
Ratko Krsmanović
4 godine pre

Budući Zakon trba da odrazi i odnos prema antifašističkoj borbi, kao i da odredi društvenu poziciju aktera te borbe.
Tim povodom ukazujem na neodrživost odredbe iz tačke 4. Člana 4. Nacrta u kome status borca stiče „pripadnik Ravnogorskog pokreta koji je učestvovao u antifašističkoj borbi u Drugom svetskom ratu počev od 17. aprila 1941. godine do 15. maja 1945. Godine“. Neodrživi su svi delovi kojima ravnogorski “antifašisti” stiču prava boraca NOR-a, uključujući i odredbi o „Ravnogorskoj spomenici“ ( Član 93 i 94.) i pravima koja proizilaze po tim osnovama (Član 90).
Društvena i istorijska stvarnost je sasvim suprotna u odnosu na onu koja se ovim Nacrtom nameće, što devalvira antifašizam kao vrednost i tekovinu srpske oslobodilačke i antinacifašističke borbe. Sluge nacifašizma se promovišu u antifašiste. Formiranje normativnih akata, pored pravnog znanja i doslednosti, podrazumeva poznavanje istorijske i društvene stvarnosti, kao i mogućih društvenih posledica koje bi proistekle iz oživotvorenja predloženih rešenja, koja ne samo što ignorišu kolaboraciju i izdaju, već je čine društveno opravdanom i zakonitom delatnošću. Nedopustivost takvih rešenja je u sukobu sa interesom i potrebama društva.
Ovakvo pozicioniranje Zakona bi predstavljalo uspostavljanje izvora prava po kome bi saradnja sa okupatorom i izdaja, umesto sankcionisanja bili nagrađeni, a stvarni antifašistički borci poniženi, iznevereni i kažnjeni, što predstavlja materijalizaciju izdaje i zločina.
Argumentacija o četničkom antifašizmu je u sukobu sa istinom, naukom, moralom, pa prema tome i sa pravom.
Nazivati antifašistima one koji su bili verne sluge fašista i fašističke vojne sile je nenormalno i nemoralno. Musolinijeva Italija je rodno mesto fašizma gde je dobio i oficijalno ime. Četnici su toj, fašističkoj Italiji bili više nego lojalni. Prihvatili su staus potčinjenih pomoćnika i shodno tome od ove fašističke sile naoružavani, snabdevani, hranjeni i plaćani. Oružane snage NDH i četnici su bili saveznici fašističke italije a samim tim su ustaše i četnici braća po oružju.
Nesporne su i dokumentovane činjenice, kao na primer: mnogobrojna četnička zarobljavanja partizana i predaju Nemcima na dalji tretman; izveštaji četničkih komandanata o izvršenim pokoljima nad civilnim stanovništvom; dokumenti Popa Đujića i svedočanstva splitske saradnje četnika i ustaša; Neretvu i Sutjesku; desetine nemačko-četničkih ugovora o saradnji u prvoj polovini 1944.; formiranje od nedićevskih, ljotićevskih i četničkih snaga Srpskog udarnog korpusa (SUK) pod Čičinim zapovedništvom; …