Ja neću sada da gladujem

LESKOVAC
Jer ja sam odavno gladan – mirnog i dostojanstvenog života.

Gladan prijateljskih drugarskih razgovora. Gladan onog vremena kada NISMO išli u dve, tri i neznam više koliko još kolona kao sada što idemo i u mimohodu pljujemo i psujemo jedni druge, brojimo koliko nas ima s ove a koliko s ove strane, da će onih koji nisu u koloni izgubiti posao ili ga neće dobiti, pogrdno se nazivamo, jedni drugima vičemo da smo lopovi, fašisti, sendvičari i sve to zarad VOĐE zarad LIDERA zarad onih koji nas uveravaju da su SVEMOĆNI i da bismo PROPALI ako im ne aplaudiramo i skandiramo njihova imena! I zarad kojih se – delimo!
I ko su, zapravo, ONI zbog kojih se – delimo! I kojih će se, kada jednom odu – još poneko sećati!
I tako upadamo u – dubiozu! Po nekima – doživljavamo neviđeni i neslućeni rast – na svim nivoima! Rastemo!. Po drugima – padamo i propadamo sve dublje – po svi pitanjima. Dakle – propadamo!
. I jedni i drugi koji pričamo smo – isti! Mi. To mi koji smo isti – to pričamo! A- različito! Kako je to moguće. I ko nas to sluđuje da – ISTO ne vidimo – ISTO. Ili – želimo da ono što jeste bude i nama i vama – isto! I kome to odgovara da to – ne bude isto!
I baš zato što ISTO nije – JEDNAKO ISTO ukazuje da i RASTEMO i PROPADAMO – zajedno i isto. I to je ono zbog čega ulicama idu dve kolone. I da baš zato ne možemo dublje da propadnemo od ovoga sada. A možda i možemo – ako se iskobeljamo iz lavirinta mržnje, suprotstavljanja, lažnih padanja u nesvest i brojanja ko je za koga VIŠE a ko za koga MANjE!
U nekim tamo godinama kada se nismo razlikovali po kolonama i vođama – dosta smo gladovali zato što nije ni imalo dovoljno hrane. I rekao bih da smo tu nemaštinu i to gladovanje delili na ravne dolove i ne uz roptanje već uz pesmu i iskrenu nadu da će nam biti bolje. I iskreno – bilo je bolje!
I kada sada čujemo da neko hoće da gladuje opravdano pomislimo da to neko radi – iz obesti! Da mu je dosadilo da jede pa oće – malo da gladuje, da ne jede, da vidi kako i to izgleda – kad neće da jede! A nije da nema. Ima! Čak i na pretek. Ali, eto, želi da gladuje i o tome putem štampe, TV, radija i interneta obaveštava javnost, odnosno narod da želi da gladuje i hoće da mu narod poveruje da to želi da uradi..
Narod zna da on ne samo da ima šta da jede, već da ima čime da plati čak i ono što oni koji imaju lični dohodak od 230 evra to neće moći nikad.
Oni koji nam prete da će da – gladuju! – time nam šalju poruku da će tako SKONČATI ako ne prihvatimo ONO ŠTO ONI ŽELE, iako mi NE ŽELIMO TO ŠTO ONI HOĆE i zbog čega su oni i odlučili da gladuju! Ali, oni pri tome ne misle toliko na nas već na sebe. Oni ne pozivaju nas da i mi gladujemo već da se solidarišemo sa onim zbog čega VIŠE NEĆE DA JEDU!
Pa, ko nam to preti da će da gladuje i zbog čega?. Ne sećam se da je to uradio neki radnik. Neko ko nema stan! Neko ko ne može a toliko želi da dobije posao. Neko ko zbog toga što nema posla ni stan ne može da se oženi ili da se uda, dakle da zasnuje porodicu i izrodi decu. Pa ako to nisu oni – ko nam onda to preti da će da gladuje! I ko im uopšte i brani da to učine?!. Ako to čine zbog viška kilograma – ko im i brani da gladuju i koga i briga što će oni gladovati ako misle da će se tako –osloboditi viška kilograma! Osim ako to ne čine iz straha da će izgubiti nešto što nije višak kilograma, već strah da će ostati u manjku – VLASTI!.
Naravno, da bih nekoga upozorio da se ne slažem s njim odnosno s onim što radi – ne moram sebe da izlažem gladovanju..
To su igrice u koje više ni deca ne veruju! A ni ovo vreme nije ono vreme kada smo bili solidarni i u gladovanju i igrali igre kao što je –Eci peci pec…
Ali, neodoljivo liči na onu omiljenu igru – PROLAZITE PROLAZITE!

Sava Dimitrijvić

                                                      
Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare