Da li se mogu ostvariti radna prava i zašto radnici retko tuže poslodavce, istražujemo. Pogledajte prilog
I ovo Vam može biti interesantno
Prati
1 Komentar
Najnoviji
NajstarijiNajviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
ima mnogo razloga
1 godina pre
1.Radnici nisu dovoljno pravno pismeni da znaju svoja prava i posledice scojih pravnih zahteva poslodavcu, na sudu, u javnosti.
2.Radnici su, kao takvi obeshrabreni, uplašeni, nemaju petlje da brzo efikasno završe što traže, gube vreme, koje je značajno u ostvarenju tog prava
3.Radnici su nezaštićeni od države, grada, radničkih udruženja
4.Radnici ne mogu da sagledaju druge izlaze, da bi navalili do kraja da isteraju svoje zahteve po svaku cenu, makar dobili otkaz
5.Nisu dovoljno povezani među sobom, sa ostalim radnicima drugih kompanija u mestu, a ni sa radnicima te kompanije u inostranstvu
6.Ne koriste vešto resurs medija da se obaveštavaju među sobom, da proslede poruke poslodavcu, da izvrše pritisak na inspekciju, sud, da njihova sudbina dopre do baze fabrike gde živi i stanuje glavni ino poslodavac koji možda pojma nema kakvre represivne mere sprovode menadžeri na terenu i konačno da nabrukaju kompaju i pšo drugim državama obaveštavajući javnost i tamošnje radnike kako će isto završiti, čime ruše rejting kompaniji
7.Ne poznaju pravni postupak redosleda podnošenja tužbi, pa odlaska sa njom u inspekciju rada koja donosi privremenu meru povratka radnika na posao do okončanja sudskog postupka.
8.Nemaju svoje advokate za radne procese koje će animirati da se naplate po okončanju postupka a da im ovaj zauzvrat kažekakvi su rokovi, prespektiva pravnih koraka radnika, mogući ishodi.
I tako redom i tako dalje
1.Radnici nisu dovoljno pravno pismeni da znaju svoja prava i posledice scojih pravnih zahteva poslodavcu, na sudu, u javnosti.
2.Radnici su, kao takvi obeshrabreni, uplašeni, nemaju petlje da brzo efikasno završe što traže, gube vreme, koje je značajno u ostvarenju tog prava
3.Radnici su nezaštićeni od države, grada, radničkih udruženja
4.Radnici ne mogu da sagledaju druge izlaze, da bi navalili do kraja da isteraju svoje zahteve po svaku cenu, makar dobili otkaz
5.Nisu dovoljno povezani među sobom, sa ostalim radnicima drugih kompanija u mestu, a ni sa radnicima te kompanije u inostranstvu
6.Ne koriste vešto resurs medija da se obaveštavaju među sobom, da proslede poruke poslodavcu, da izvrše pritisak na inspekciju, sud, da njihova sudbina dopre do baze fabrike gde živi i stanuje glavni ino poslodavac koji možda pojma nema kakvre represivne mere sprovode menadžeri na terenu i konačno da nabrukaju kompaju i pšo drugim državama obaveštavajući javnost i tamošnje radnike kako će isto završiti, čime ruše rejting kompaniji
7.Ne poznaju pravni postupak redosleda podnošenja tužbi, pa odlaska sa njom u inspekciju rada koja donosi privremenu meru povratka radnika na posao do okončanja sudskog postupka.
8.Nemaju svoje advokate za radne procese koje će animirati da se naplate po okončanju postupka a da im ovaj zauzvrat kažekakvi su rokovi, prespektiva pravnih koraka radnika, mogući ishodi.
I tako redom i tako dalje