LESKOVAC
Višegodišnjim prikupljanjem, obradom i sistematizovanjem obimnog arhivskog i muzeološkog materijala sa teritorije Balkana direktorka Narodnog muzeja u Leskovcu, Mira Ninošević sa svojim najbližim saradnicima učinila je ozbiljan napor da se kroz izradu savremene fotomonografije ljubiteljima nacionalne prošlosti predstavi sudbina i ratni put Moravske divizije za vreme trajanja Velikog rata od 1914. do 1918. godine.
Kao jednoj od pet srpskih divizija, čija je oblast obuhvatala teritoriju sadašnjeg juga Srbije, štab Moravske divizije bio je smešten u Nišu. Uoči izbijanja Prvog svetskog rata komandi Moravske divizije bila su potčinjena tri pukovska okruga sa centrima u Vranju (Prvi pešadijski puk „Knjaz Miloš Veliki“) u Prokuplju (Drugi pešadijski puk „Knjaz Mihailo“) i Pirotu (Treći pešadijski puk). U njenom divizijskom sastavu delovao je i Šesnaesti pešadijski puk „Car Nikolaj Drugi“ sastavljen od prvopozivaca iz Četvrtih bataljonski srezovi za pukovske okružne komande u Vranju, Prokuplju i Pirotu. Bio je to zapravo pešadijski puk sa sedištem u Nišu, formiran od ljudstva sa cele teritorije Moravske divizijske oblasti.
Usled zategnutosti političkih odnosa na liniji Beč – Beograd i mogućnosti napada Austrougarske monarhije na Kraljevinu Srbiju, za samo nekoliko dana od proglašenja ratne opasnosti krajem jula 1914. godine jedinice Moravske divizije bile su mobilisane i organizovane za odbranu zemlje. Uprkos materijalnoj i fizičkoj iscrpljenosti iz prethodnih ratova (1912-1913) Moravci su tokom Prvog svetskog rata svoj patriotizam dokazivali ogromnim borbenim moralom, izuzetnom disciplinom i sopstvenom krvlju prolivenom u bitkama na Ceru i Drini 1914. godine, u jesenjim okršajima sa višestruko brojnijim neprijateljem 1915. godine, tokom Albanske golgote i tokom proboja Solunskog fronta.
Iako je postala simbol herojstva i požrtvovanosti, Moravska divizija je kao tema još uvek nedovoljno obrađena u srpskoj istoriografiji. Zbog toga publikacija „Ratni put Moravske divizije (1914-1918)“ koju je Mira Ninošević simbolično nazvala fotomonografijom, pruža dragocenu mogućnost da se na osnovu velikog broja fotodokumenata, izvoda iz memoarskih spisa, dnevnika i pisama stvori preciznija slika o prošlosti, delovanju, kretanju i životu pripadnika prvg, drugog, trećeg i 16. pešadijskog puka srpske vojske. NJena namera, da povodom stogodišnjice od završetka Prvog svetskog rata predstavi ratnu svakodnevnicu jezikom Moravaca „zabeleženim u ratnim spisima, beleškama, dopisnim kartama, rovovskim suvenirima koje su ratnici pravili na frontu u trenucima predaha između borbi“, može se oceniti kao više nego uspešna.
Pridržavajući se tematsko-hronološkog principa, priređivač je na moderan način predstavio veliki broj fotografija koje su krasile mnoge privatne porodične albume širom juga Srbije i koje tek sa ovom publikacijom po prvi put postaju dostupne široj javnosti. Slična je situacija i sa dnevničkim zapisima iz privatnih porodičnih riznica, a ono što naročito privlači pažnju čitaocu i ostavlja utisak jeste saznanje da su mnogi izvodi iz dnevnika i pisama publikovani na autentičnom prizrensko-timočkom dijalektu srpskog jezika koji se u nešto izmenjenom obliku i dan-danas koristi u pojedinim krajevima juga Srbije.
Mogu slobodno reći reći da je kompletan materijal predstavljen na nešto više od tristotine strana u delu „Ratni put Moravske divizije (1914-1918)“ znalački odabran. NJegovim sagledavanjem i analizom pružena je mogućnost rekonstrukcije ratne svakodnevice srpskog vojnika – Moravca, ali i stvaranja šire slike o izazovima, strahotama i mnogobrojnim iskušenjima iz perioda Velikog rata.
Jug Srbije je u periodu od 1914. do 1918. godine, kao i mnogo puta u novovekovnoj srpskoj istoriji, podneo veliki teret u borbi za slobodu srpskih zemalja. Moravska divizija je u toj borbi s pravom postala sinonim za nepokolebljivost, viteštvo, stradanje i podvige oficira, podoficira i vojnika iz niškog, leskovačkog, vranjskog i pirotskog područja. Zbog toga publikacija „Ratni put Moravske divizije (1914-1918)“ ne predstavlja samo bogatu hronologiju događaja koji su pratili heroje iz prvog, drugog, trećeg i 16. pešadijskog puka srpske vojske, već i kvalitetan istorijski izvor koji će budućim istraživačima pojednostaviti proučavanje određenih formacija vojske Kraljevine Srbije tokom Prvog svetskog rata. I što je najvažnije, ova publikacija će kroz velikih broj fotografija i sačuvanih dnevničkih zapisa, potomcima div-junaka sa Cera i Kajmakčalana na najpotpuniji način prezentovati podvige njihovih predaka i pokazati da je ljubav prema Otadžbini nezaustavljiva planinska reka koja ruši sve prepreke na putu do slobode.
Dejan Antić je rođen u Vranju. Diplomirao, magistrirao i doktorirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nišu. Na istom fakultetu radi kao docent na Departmanu za istoriju.