LESKOVAC
Jedna od volonterki koja ovih dana radi u kol-centru, oformljenom za pomoć starijim osobama kojima je zabranjeno kretanje ovih dana, je Jelena Mitrović. Ona kaže da u smeni obavi 20-ak razgovora i da građani većinom traže neke informacije.
„Najviše je poziva gde građani traže brojeve telefona institucija, da vide da li možemo da im pomognemo, ali ima i onih koji zovu da provere da li uopšte mogu da nas dobiju. Znači, neke osnovne informacije i podrška. Drugi vid poziva se tiče pomoći oko dostave i nabavke lekova, namirnica, prevoza do Doma zdravlja… Uglavnom zovu ljudi koji su stariji od 65 godina i to oni koji nemaju pored sebe rođake ili komšije koji mogu da im izađu u susret, pa se obrate nama. Do sada smo uspeli svima koji su nas pozvali da izađemo u susret.“
Usluge volontera oko nabavke namirnica ili lekova izgledaju tako što volonter dođe na vrata nakon poziva i dobije od osobe novac i spisak trebovanja. S obzirom da se radi o novcu, da bi predupredili eventualne probleme, volonteri ne uzimaju kartice. Svi volonteri imaju identifikacione kartice koje su dužni da nose, a u spiskove poziva se i upisuje ko od volontera ide na teren i kod koje osobe. Pritom se osobi i kaže da će kod njega doći „taj i taj“.
Jedan od tih „taj i taj“ osoba koja dolazi do starijih na vrata je Marjan Cvetanović.
„Mi se po gradu raspoređujemo na osnovu destinacije, odnosno udaljenosti. Imamo dva automobila na raspolaganju, bicikle koje je donirala Kancelarija za mlade, a na bliže odstojanje idemo pešice. Moram da priznam da sam oduševljen našim starijim sugrađanima i njihovim načinom ophođenja. Jeste da su malo zatečeni svim ovim, unervozili su se zbog zabrane izlaženja, ali kad vide da im neko dođe na vrata i sami pitaju da li nekom treba nešto i kako i oni mogu da pomognu. Potrebe su mahom iste, lekovi, životne namirnice… Ima i potreba za završavanjem nekih administrativnih poslova, npr. da se uzme druga kartica u banci jer je važeća istekla… Ističem da je tim ljudima zaista potrebna pomoć oko tih, na prvi pogled sitnica, kao što je da se ode po hleb u prodavnicu.“