LESKOVAC
Ako zbog duga za vodu neko dovede bager, privatno obezbedjenje i iskopa rupu na ulici , trazeci ventil za vodu i pri tome je javno preduzece, onda shvatite da zivimo u gradu u kome se promovise primena gole sile prema gradjanima.
Kako bi sa vodovodne mreže isključili jednog potrošača u ulici Cara Dušana, iza starog ureda, radnici „Vodovoda“ su danas razbili asfalt, uništili trotoar i kolovoz i napravili pravi krater!
JUGpress su pozvale uynemirene komsije koje se , s razlogom, plaše da ulica nece uskoro biti vraćena u pređasnje stanje (sto je i praktično nemoguće, jer će tu ipak ostati „zakrpa“), pokušali smo da saznamo o čemu se radi.
Posle bezustesnog okretanja nekoliko brojeva JKP „Vodovod“, na koje se niko nije javljao, konačno smo na jednom od njih dobili informaciju da je za ovakve vrste izjava nadležna isključivo direktorka, koja je odsutna dva dana.
Tako smo informaciju potražili na terenu, u razgovoru žiteljima ulice Cara Dušana.
Reč je o dugu od oko 61.000 dinara. U pitanju su dva brata, čije su kuće priključene na isti vodomer.
Jedan od braće je prihvatio sporazum o izmirivanju duga, i svoje obaveze izvršio.
Drugi to nije učinio, ali će obadva domaćinstva ostati bez vode, budući da je reč o istom vodomeru.
Znaci, leskovacki Vodovod ce sa vodovodne mreze bahato i bezobzirno iskljuciti i onoga koji redovno placa vodu, ako sto su nedavno na taj nacin , zbog neplatisa kaznjvali i redovne platise u ulici Zeke Buljubase.
Pošto vlasnik nije dozvolio ulazak u dvorište kako bi se voda isključila na vodomeru što je, kako obajšnjavaju radnici, najjednostavije rešenje, započelo se sa prekopavanjem ulice da bi se pronašao ventil i tu isključila voda.
Budući da nisu mogli da ga pronađu, radnici su napravili ogromnu rupu, uništivši pri tom veliki deo asfalta u ulici koja se nalazi u samom centru grada i koja je veoma prometna.
Po zakonu onak ko izvodi radove, u ovom slučaju JKP „Vodovod“, dužan je da ulicu vrati u pređašnje stanje.
Prema saznanjima JUGpressa , ovo javno preduzeće prebacuje novac Direkciji za izgradnju koja, potom, daje nalog za izvodjenje radova
Ali, najpre to treba naplatiti od dužnika – osim duga za potrošenu vodu koji već ima, on će biti u obavezi da idvoji još oko 18.000 dinara za isključenje i ponovno priključenje na mrežu.
Ostaje pitanje, na koje na žalost nismo mogli da dobijemo odgovor nadležnih – da li je moralo baš ovako i da li je moglo da se nađe drugo rešenje za ovaj problem?
Zbog čega radnici, uz koje je sve vreme stajalo obezbeđenje, nisu uz pomoć policije ušli u dvorište i obavili isključenje bez kopanja javnih površina?
Ili zbog čega pravdu nisu potražili preko suda i izvritelja?
I da li je ovakav nacin postupanja, sa sve bagerom o obezbedjenjemm, uopste zakonit?
U svakom slučaju, pratićemo ovaj nemili događaj, jer su žitelji ove ulice sa razlogom u strahu da do dolaska lošeg vremena i zime neće dobiti ponovo asfaltiranu ulicu.
Inače, od komšija saznajemo da je reč o porodici u u kojoj ni jedan član nije zaposlen.
Uzgred, u Presecini i Velikom Trnjanu ni posle vise od godinu dana nije vracen u prvobitno stanje asfaltni put kroz sela, na vise desetina mesta iskopan zbog uvodjenja vode, iako je novac za ovo prebacen izvodjacu radova Crnoj Travi .
To su sada vec rupe u asfaltu.
Gradjani imaju pravo da znaju i koliko kosta danasnje kopanje rupu asfaltu, bar zbog bagera i privatnog obezbedjenja.
zahvaljujem
Prema ODLUCI O VODOVODU NA TERITORIJI GRADA LESKOVCA
Član 20
Preduzeće je dužno da:
3. Primenjuje propisane tehničke uslove;
4. Održava postrojenja i uređaje javnog vodovoda;
5. Održava vodovodni priključak od spoja na uličnu vodovodnu cev do regulacione linije, ograde i granice parcele potrošača – korisnika o svom trošku;
Komunalno preduzeće ima pravo:
3. Ima isključivo pravo otvaranje i zatvaranje ventila za zatvaranje veze na ulici ispred vodomera.
Prema tome, konkretno u ovom slučaju, Vodovod nije poštovao važeći pravni akt, nije primenjivao propisane tehničke uslove i nije održavao vodovodni priključak od spoja na uličnu vodovodnu cev do ograde potrošača o svom trošku. Tačnije nije ugradio hiodrant na ventilu za otvaranje i zatvaranje veze na ulici koji omogućava lako i brzo zatvaranje vode kao i kod svake slavine BEZ KOPANJA ULICE.
Očigledno da se ovde radi o javašluku, neodgovornosti i nedomaćinskom ponašanju. Učinjena je nepotrebna šteta gradu i građanima.
Ovo je samo jedan zabeleženi slučaj, ali veliki je broj priključaka sa ovim tehničkim nedostatkom i ko zna koliko je nepotrebnog uništavanja asfalta bilo do sada i koliko će ga biti ubuduće.
Sem toga dug od 61000 din. je očigledno višegodišnji dug i pitanje je da li je potraživanje zastarelo ili nije. Treba imati u vidu da važeći zakon Republike Srbije omogućava građanima da ne plaćaju zastarele dugove. Zastarelost potraživanja reguliše ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA član 378.
ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA
Član 378
(1) Zastarevaju za jednu godinu:
1) potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimničarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva.
Nemila scena. Uvek je nemilo i nedrago, kada se nad ljudima primenjuje sila. Naročito je teško shvatljivo, kada se tom silom ukida neka od nasušnjih ljudskih potreba. Ovim ljudima se isključuje voda! EJ, VODA BRE!!! Najosnovnija pretpostavka života!
Meni lično je veoma teško da to shvatim. Možda zato što sam se rodio i odrastao u društvenom sistemu koji je kako kažu, “bio po meri čoveka”? Ne želim ovime da lamentiram nad prošlošću, jer mlađe generacije i ne mogu da razumeju tu prošlost. Međutim, ono što mladi ljudi svakako mogu i moraju da shvate je sadašnjost u kojoj žive. A u toj sadašnjosti se ovih dana može videti sledeće:
– I pored svakodnevnog gomilanja pljačkaških afera i bez obzira na rezultate predstojeće istrage, gradonačelnik Beograda Siniša Mali je sasvim sigurno nevin. Tako bar javno tvrdi i očekuje srpski premijer!?
– Kristjan Golubović, po zanimanju učesnik rijalitija, dobio je od Višeg suda u Beogradu još jedno odlaganje izdržavanja zatvorske kazne. Golubović je prošle godine u novembru pravosnažno osuđen na osam godina zatvora zbog trgovine heroinom i nedozvoljenog držanja oružja.
– U isto vreme u Kragujevcu je porodica sa petoro male dece izbačena na ulicu, a njihova porodična kuća je zbog namirenja duga od 5 hiljada evra prodata na doboš! NEODLOŽNO!
– A u našem Leskovcu se ugroženim kategorijama stanovništva zbog dugovanja od nekoliko stotina evra, prisilno ukida isporuka vode! Takođe NEODLOŽNO!
Ova četiri “slučaja” iako na prvi pogled deluju sasvim nepovezano, u stvari veoma jasno pokazuju istinske prioritete države i društva u kome svi mi danas živimo.
Da se zadržimo ipak na Leskovcu.
Onomad na jednom mestu, osoba za koju garantovano znam da je stručna, reče nešto slično ovome:
– Voda kao sirovina je jeftina i sveprisutna. Dve trećine planete je pod njome! Eno je Morava kraj Leskovca. Eno je Veternica u samom gradu. Vode koliko ti duša ište na sve strane i to za DŽ! Ono što je skupo i što se ipak mora platiti je njena prerada, njen transport do potrošača i njeno odlaganje nakon upotrebe. Neplaćanje utrošene vode dovodi u opasnost održivost čitavog ovog, izuzetno složenog sistema!
I ta stručna osoba je apsolutno u pravu! Dakle, ne pozivam ja na neplaćanje dugova, ili na ne daj Bože nekakav bunt. Dugovi se moraju plaćati. Utrošena voda takođe.
Ali zar baš mora na ovakav način?
– Zar baš mora uz uznemiravanje javnosti?
– Zar baš mora uz parapolicijsko obezbeđenje?
– Zar baš mora uz upotrebu teške mehanizacije?
– Zar baš mora uz razaranje koje kudikamo nadmašuje vrednost potraživanja?
I bez da dobijem odgovor na ova pitanja, duboko verujem da ovako ne samo da ne mora, već i ne sme. Jer ovakvo postupanje, jednostavno nema smisla. Takođe sam siguran da je “odgovorno lice” iz Vodovoda, u ovom slučaju odgovorno samo de jure. Naime, pouzdano znam (iako se mnogi neće složiti sa mnom) da ovako radikalan (ili je možda bolje reći radikalski?) pristup rešavanju poslovnih problema, nije sastavni deo mentalnog sklopa tog “odgovornog lica”.
Dakle iza ovoga je ipak neko sasvim drugi.
– Neko ko je de facto odgovoran, ne samo u leskovačkom Vodovodu već u čitavom gradu.
– Neko ko je dovoljno silan i nepromišljen, da pokrene ovakvo bahaćenje protiv sopstvenih sugrađana.
– Neko ko za svaku svoju brljotinu, uvek ima unapred pripremljeno žrtveno jagnje.
– Neko ko izdaje samo usmene direktive i ko za sobom ne ostavlja pisane tragove.
– Neko ko je capo di tutti capi!
U gornjem tekstu novinar postavlja mnoga pitanja na koje će javnost u narednom periodu s pravom očekivati odgovore. Na jedno od njih ću pokušati da odgovorim ja.
– Nema intervencije policije u ovakvom ili sličnom slučaju bez odluke suda! Policija još uvek ne zastupa privatne hirove. Barem ne otvoreno i javno. Upravo iz tog razloga Vodovod praktikuje “poluilegalno” angažovanje privatnog obezbeđenja.
U samom tekstu nažalost nedostaju bitne informacije, bez kojih je nemoguće sagledati celu priču i doći do odgovora na ostala pitanja. Ja pretpostavljam da je Vodovod iscrpeo sve mogućnosti dogovora i pregovora, ali mi uopšte nije jasno zašto nakon odbijanja od strane dužnika da radnici Vodovoda uđu u njegov posed, nije pokrenut postupak pred nadležnim sudom? Čemu uopšte ovakva gruba demonstracija sile i uzimanje pravde u ruke onih koji za to nisu nadležni?!
Takođe nije jasno da li je ova porodica u kojoj trenutno (po tvrdnjama komšiluka) niko ne ostvaruje prihode, u sistemu socijalne zaštite? Jako je važno i da li u tom domaćinstvu živi tzv. ugroženi potrošač (uzrast, posebne potrebe, bolest…)? To u mnogome menja situaciju, jer po svim ovim pitanjima Ustav Republike Srbije je jasan i u članu 69 kaže:
– Građani i porodice kojima je neophodna društvena pomoć radi savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, imaju pravo na socijalnu zaštitu, čije se pružanje zasniva na načelima socijalne pravde, humanizma i poštovanja ljudskog dostojanstva.
Apsolutno sam siguran da je voda jedna od “osnovnih životnih potreba”. Zato ću kao neko ko nije stručnjak za ustavno pravo, postaviti dva sasvim obična pitanja:
– Na kom “načelu socijalne pravde” se zasniva prisilno isključenje vode ovoj ugroženoj porodici?
– Da li dolazak bagera pred njihovu kuću predstavlja “poštovanje njihovog ljudskog dostojanstva”?
Ukoliko Ustav nije ostavio dovoljno snažan utisak, ja ću podsetiti i na program stranke koja je na vlast došla uz slogan: “Da ima za sve a ne samo za neke”. U tom dokumentu jedno od osnovnih načela je borba za ostvarenje upravo socijalne pravde?!
A u susednoj Hrvatskoj je ustavni sud još davne 2007. proglasio protivustavnom i protivzakonitom bilo kakvu prisilnu i samoinicijativnu obustavu pružanja usluga od opšteg ekonomskog interesa (voda, struja, gas, toplotna energija). Njihovo mišljenje nas naravno ne interesuje, ali bi kao zemlju kandidata za EU svakako morale da nas zanimaju direktive iz Brisela. U jednoj od njih iz aprila 2009. izričito se zahteva da se u vreme krize građanima ne sme isključivati voda i struja! I gle čuda, sve direktive iz Brisela koje se odnose na zaštitu potrošača, ugrađene su u zakon koji je srpski parlament izglasao prošle godine. Samo su na ovu zaboravili!
Do Evrope je ipak dalek i prilično neizvestan put, pa ću se ja vratiti na naše važeće zakonodavstvo i pastirati par zanimljivosti.
KRIVIČNI ZAKONIK REPUBLIKE SRBIJE
Uništenje i oštećenje javnih uređaja
Član 279
(1) Ko uništi, ošteti, izmeni, učini neupotrebljivim ili ukloni javni uređaj za vodu, kanalizaciju, toplotu, gas, električnu ili drugu energiju ili uređaje sistema javnog saobraćaja i veza, odnosno delove tih uređaja, kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina.
(2) Ako je delom iz stava 1. ovog člana prouzrokovan poremećaj u životu građana ili u funkcionisanju privrede, odnosno javnog saobraćaja, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
Teška dela protiv opšte sigurnosti
Član 288
(1) Ako je usled dela iz čl. 278. st. 1. do 3, 279. stav 1, 280. st. 1. i 2, 281. stav 1. i 284. ovog zakonika, nastupila teška telesna povreda nekog lica ili imovinska šteta velikih razmera, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
(2) Ako je usled dela iz čl. 278. st. 1. do 4, 279. st. 1. i 2, 280. st. 1. i 2, 281. stav 1. i 284. ovog zakonika nastupila smrt jednog ili više lica, učinilac će se kazniti zatvorom od dve do dvanaest godina.
Da razmotrimo ovo malo u svetlu jučerašnje intervencije iz Vodovoda:
– Član 279, stav 1, – ništa naročito.
– Član 279, stav 2, – može da se zakomplikuje, ali i dalje ništa strašno.
E sad da vidimo šta se dešava u slučaju ne daj Bože nekakvog saobraćajnog incidenta, koja bi mogao biti prouzrokovan nesaniranom udarnom rupom ili izbočinom na kolovozu?
– Član 288, stav 1, – veoma strašno!
– Član 288, stav 2, – strašno da strašnije ne može biti!
Na samom početku ovog zakona jasno piše: – Nema kazne bez krivice! – pa ko će onda biti kriv, ako ne dao Bog nešto krene po zlu?
Onaj “de facto”? Teško! Jer kad god su ga do sada hvatali sa prstima u pekmezu, on bi rekao:
– Nisam ja majke mi! Staniša je angažovao obezbeđenje! Kutijica je posekao stabla! Mišić je hteo da prekreči mural!
Dakle dragi moj “de jure”, pazi šta radiš sebe radi. Mani se bagera, jer znaju da budu nezgodni. Imaju dva kraja!