LESKOVAC
Bivši radnici „Interleminda“ održali su konferenciju za medije ispred Privrednog suda i još jednom ukazali na svoj problem koji se nikako, po njima, ne bliži nekom rešenju. Saša Milenković, predstavnik Samostalnog sindikata isitče da se zahtevi radnika nisu promenili i da i dalje čekaju kraj njihove agonije i borbe koja traje šest godina.
„Mi danas izražavamo nezadovoljstvo što su pokušali da rasprodaju u bescenje još četiri hale. Srećom, državni pravobranioc je to stopirao povukavši i saglasnost koju je ranije dao. Mi i dalje insistiramo da stečajni upravnik isplati zaostale zarade radnicima, jer za to postoje sredstva koja je on oročio i svaka tri meseca dobije 3,3 miliona na ime kamate od banke.“
Predsednik industrijskog sindikata Srbije Dragan Matić smatra da glavni razlog za sprečavanje rasprodaje firme je što „smo u poslednjih nekoliko meseci počeli intenzivno da obaveštavamo politički vrh Srbije i sud o događanjima koji su vezani za „Interlemind“. Pritom ne govorim o zaostalim platama, nego o ozbiljnom kriminalu koji se desio i koji za posledicu ima da je to preduzeće izgubljeno. „Interlemind“ je otišao u stečaj i na neki način je ponovo postao društvena svojina, koja je na krajnje kriminalni način prodata istom onom čoveku koji je i doveo u ovu situaciju, a to je Valentin Zaharijev. Mi smo još pre 6-7 godina imali razgovore sa ondašnjim kabinetom predsednika Srbije, upoznali ih sa dokumentacijom i situacijom, uključila se i policija, tužilaštvo, ali je to sve odjednom stalo. Onda je na mesto predsednika došao Aleksandar Vučić, obavestili smo i njegov kabinet pre nekoliko meseci, ako i premijerku Brnabić i upozorili ih da će kad se uključe da ovo razreše naići na imena i prezimena nekih svojih ljudi u ministarstvu, sudovima, Agenciji za licenciranje stečajnih upravnika… Tog trenutka su verovatno uradili zaokret i uradili samo deo posla, a ja ću ovoj vlasti verovati onog trenutka kada odgovorni, a u našoj dokumentaciji se to jasno vidi, budu odgovarali. Čitava priča po preduzimanju određenih radnji, čak i da dobijemo neku dodatnu dokumentaciju, dolazila je od vrha države. Mi smo imali mogućnost da kontaktiramo ministra pravosuđa Selakovića, koji je zaista, u odnosu na neku prethodnu praksu, napravio značajni iskorak u smislu da nas uputi na koji način to možemo da nekako sprovedemo i da zainteresujemo državu. Ali, u jednom trenutku i on se povukao!? Mi u ovom trenutku, možda već godinu dana, sem Selakovića, od svih drugih u državnih institucija imamo samo ćutanje. Oni primaju informacije, onda nas kao podrže… Ja zameram političkim strukturama u Leskovcu što se niko nije pokazao dušebrižnim za radnike koji rade u „Interlemindu“.“
Saša Milenković je ovom prilikom podsetio ljude iz lokalne vlasti da su od radnika „Interleminda“ na prošlim izborima tražili glasove, jer „samo tako mogu da nam pomognu, ako ostanu na vlasti. Podsećam ih da smo im pomogli u kampanji, da naš problem nisu rešili i da se bliže novi izbori.“
Klasičan primer pljačke u privatizaciji, a to je “samo” jedna fabrika. Opljačkali su i zatvorili, u privatizaciji, ogroman broj fabrika. A sada bi ti isti da ponovo dođu na vlast i to ne na izborima, jer su svesni da na izborima nemaju šanse, nego preko ulice. Pa nismo mi nenormalni, dobro vas pamtimo!!!