Institucije u Srbiji stagniraju kada je reč o transparentnosti

BEOGRAD

Srbija se tokom proteklih deset godina nije pomerila kada je reč o otvorenosti institucija, dok ni nakon višemesečnih protesta izazvanih tragedijom povezanom sa netransparentnim ugovorom nije obezbeđena javnost svih ugovora koji se odnose na kapitalne radove, ocenjeno je na konferenciji „Zaštita javne reči“.

Na skupu, koji su uoči Međunarodnog dana prava javnosti da zna, 28. septembra, organizovali Partneri Srbija, predstavljeni su i rezultati istraživanja o transparentnosti organa vlasti.

Učesnici konferencije ukazali su na trend stagnacije i zatvorenosti u radu državnih institucija.

Direktorka Partnera Srbija Ana Toskić Cvetinović rekla je da ta organizacija već deset godina prati transparentnost i otvorenost izvršne i zakonodavne vlasti, kao i državne uprave, a da rezultati pokazuju stagnaciju uprkos najavljivanim i formalno sprovedenim reformama.

„Mi nemamo napredak. Vidimo da zapravo postoji ta politika zatvorenosti rada organa vlasti u Srbiji poslednjih deset godina“, rekla je Toskić Cvetinović.

Prema njenim rečima, građanima je najteže da dođu do podataka o trošenju javnih resursa, finansijama, budžetu, infrastrukturnim projektima i različitim vrstama ulaganja.

„To vidimo sada i u kontekstu projekta Ekspo, gde je većina zapravo informacija označena nekom oznakom tajnosti ili nisu dostupne javnosti“, navela je ona.

Kao posebno zabrinjavajuću izdvojila je nedostupnost informacija koje neposredno utiču na život i zdravlje građana, uključujući podatke o životnoj sredini i upravljanju javnim zdravljem.

Toskić Cvetinović ukazala je i na negativne trendove u oblasti propisa. Kako je navela, poslednjih godina usvojena su rešenja kojima se uvode izuzeci od pristupa informacijama ili proširuje krug organa koji su izuzeti od nadležnosti poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

Ona je ocenila da nivo transparentnosti u velikoj meri zavisi od političke volje, navodeći da nije realno očekivati veću otvorenost na nižim nivoima državne uprave ukoliko sa vrha postoji sistemska politika tajnosti i ako se najvažniji sporazumi i projekti uskraćuju javnosti.

Istraživačica i pravnica Partnera Srbija Kristina Obrenović rekla je da rezultati desetog istraživanja otvorenosti izvršne i zakonodavne vlasti pokazuju da se Srbija, posmatrano kroz deset godina, „nije pomerila sa mesta“.

„Naše institucije, po svim indikatorima koje merimo, imaju isti rezultat kao i na početku ove decenije, 2016. godine, kada smo prvi put merili“, rekla je Obrenović.

Ona je navela da među ministarstvima tradicionalno bolje rezultate ostvaruje Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, dok su među onima sa lošijim rezultatima Ministarstvo privrede i ministarstva nadležna za finansije.

Prema njenim rečima, građanima su dostupni osnovni podaci o radu institucija, ali problem nastaje kada se traže informacije o izveštajima o radu i načinu donošenja odluka.

Kao primer navela je Vladu Srbije, ističući da javnost nema pristup njenim sednicama, niti zapisnicima i transkriptima koji bi omogućili uvid u proces donošenja odluka.

Programski direktor Transparentnosti Srbija Nemanja Nenadić ocenio je da su institucije u Srbiji „mnogo manje transparentne nego što im postojeći propisi nalažu da budu“.

On je ukazao da, iako zakon obavezuje institucije da podatke objavljuju u otvorenom formatu, mali broj njih to zaista čini, zbog čega je, prema njegovoj oceni, primena zakona praktično dobrovoljna.

Nenadić je kao problem izdvojio i nedostatak podataka o trošenju republičkog budžeta koji bi bili dostupni na dnevnom nivou. Takav sistem bi, kako je naveo, građanima i novinarima omogućio da prate trošenje javnog novca i međusobno ukrštaju podatke.

Problem predstavlja i ostvarivanje prava na pristup informacijama od javnog značaja, jer institucije na različite načine izbegavaju da odgovore na zahteve građana, rekao je Nenadić.

On je podsetio da je Srbija dobila preporuku GRECO da Vlada i predsednik budu podvrgnuti mogućnosti žalbe na njihova rešenja kojima se odbijaju zahtevi za pristup informacijama, ali da ni nakon isteka rokova ništa u vezi sa tim nije urađeno.

Nenadić je ukazao i na nedostatak nadzora i sankcija za one koji svesno uskraćuju informacije.

„Potpuno je paradoksalno da Srbija, nakon višemesečnih protesta koji su bili uzrokovani time što se dogodila jedna tragedija i što je bilo povezano sa jednim netransparentnim ugovorom, i dalje nema obezbeđenu javnost svih ugovora koji se tiču velikih radova“, rekao je Nenadić.

(Kraj) SP/AS

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova