LESKOVAC
Ostali smo bez još jednog fudbalskog velikana – u nedelju, 18. aprila 2021., u svojoj 87-moj godini, preminuo je i otišo u legende i večiti nezaborav Momčilo- Monja Anđelković – plavokosa čigra fudbalskog kluba ,,Dubočica”, graditelj igre, golgeter – zbog koga smo odlazili na utakmice da gledamo njegove majstorije na terenu. Kao fudbaler sa loptom je pravio čarolije na terenu. A bio je i – pesnik. Brojna prijateljstva i uspomene na svoje saigrače i prijatelje u životu pretočio je u pesme. . . I tako je nastala neobična zbirka pesama pod naslovom – Moji prijatelji i ja. Ukupno – 107 pesama za 107 prijatelja, rođaka, poznanika..
Igrao je sa najslavnijim fudbalerima Dubočice u vreme kada je ovaj leskovački fudbalski klub pobeđivao na gotovo svim fudbalskim terenima u Srbiji.. A kako i ne bi kada su u to vreme za Dubočicu, u čijem je prvom sasastavu bio i Monja, igrali – velemajstori! Među kojima i Zare Trajković – Zare igra ne se znaje. Na te davne dane kada je zajedno sa njima igrao i Monja, potseća i ova fotografija snimljena u Lebanu na utakmici između Radana i Dubočice 8. novembra 1974. godine: Dragan Stanković Beljajac – golman, Branislav Cvetanović – Bane, šuster ( s glavu vozija loptu od gol do gol ), Svetozar Trajković – Zare – centarfor( ne se znaje Zare igra ), Luka Jović – Pačavra, levo krilo, Dragan Lazić ( ćujka pod koito ) – desni bek, Ljubiša Stefanović Civun – desno krilo i desna polutka, Petar Jović –Malinac, desno krilo, Krsta Tasić Kumarevac – desno krilo (mlađi veteran ), Momčilo Anđelković – Monja – desna polutka ( stoji peti s leva na desno ), Grade Cekić Piki- bek Petar Gičić –Giča – golman, Tihomir Živković – Tice – desna polutka Mile Nikolić zvani Kofa –legendarni sportski novinar, Kleče s leva na desno: Toma Ilić Kiza – leva polutka ( mlađi veteran ), Stanko Filipović – Cule – leva polutka, Zdravko Kamnenski- desno krilo ( mlađi veteran ), Milun Nikolić Šijafino – levo krilo, Dragan Golubović – centarhalf.

Momčilo – Monja Anđelković o sebi je zapisao da je rođen 19. oktobra 1934. godine u Vukovaru. Da je završio dve srednje škole – Srednju turističku u Vranjskoj banji i Poljoprivrednu školu u Leskovcu, a onda i Višu spoljno trgovinsku škoklu u Leskovcu i Beogradu. A ja sam ga upoznao kao fudbalera koji je imao tu sreću da bude u timu i igra sa velikanima leskovačkog fudbala – sa Zare igra ne se znaje, Antonom, Culetom, Dželjom, Lukom Pačavrom, Banetom Cvetanovićem … i tako 20 godina.. Igrao je i tenis i deset godina bio prvak Leskovca za veterane. Glumio je u amaterskom pozorištu u Grdelici, osvojio prvo mesto za narodnu i zabavnu muziku u Grdelici i Vučju i bio predsednik Ferijalnog saveza ,,Proleter’’ u Leskovcu..
Na žalost – u nedelju, 18. aprila otišao je – u legendu, ali nam je ostavio nezaboravna sećanja na ono vreme kada smo masovno odlazili na fudbalski stadion Dubočice da gledamo njegove fudbalske čarolije..
Srećan ti put dragi prijatelju Monjo!
Sava Dimitrijević