LESKOVAC-PROKUPLJE
Miroslava-Mira Jocić rođena je 1954. godine u Prokuplju, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju; 1979. upisala je Klasičnu arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu i studirala kod akademika Milutina Garašanina. Posle završetka studija, 1982. godine zaposlila se u Narodnom muzeju u Leskovcu gde je radila do 2000. godine, kada prelazi u Narodni muzej u Nišu, a potom odlazi za direktora Narodnog muzeja u Prokuplju.
Objavila je veći broj radova, samostalno ili u koautorstvu sa temama iz arheologije juga Srbije. Prvi stručan rad objavila je u Leskovačkom zborniku 1984. godine na temu: Nova nalazišta starijeg gvozdenog doba na teritoriji Južnog Pomoravlja“. Drugi rad je objavila u koautorstvu sa dr Đorđem Jankovićem: „Rezultati istraživanja na srednjovekovnom utvrđenju Skobaljić grad“. U saradnji sa Sinišom Perićem i dr Miloradom Stojićem objavila je rad: „Keramika iz stambenog objekta sa lokaliteta Hisar u Leskovcu“ itd.
Zapažan je i njen rad na arheološkom rekognosciranju teritorija opština Jablaničkog, Topličkog i Nišavskog upravnog okruga. Učestvovala je u arheološkim iskopavanjima: Hisar kod Prokuplja, Sirmium kod S. Mitrovice, Naisus kod Niša, Pontes kod Kladova, Egeta kod Brze Palanke, Maćedonca kod Medveđe, Skobaljić grada, Caričinog grada, Barja, Hisara kod Leskovca, Vrapca kod Sijarinske Banje itd.
Objavljivala je u Leskovačkom i Niškom zborniku i lokalnim medijima. Bila je korektna i iskrena u odnosima sa kolegama i prijateljima, uvek nasmejana i vesele prirode. Umela je da se našali, ali je bila krajnje ozbiljna i istrajna u ostvarivanju svojih radnih programa.
Mira Jocić je objavila i jednu knjigu: „Drevno Prokuplje“, čiji su rezultati dobro prihvaćeni u srpskoj arheološkoj i naučnoj javnosti i zaslužuju najpovoljniju ocenu.
Nestanak Mire Jocić velika je šteta za arheološku nauku, jer je bila vrstan istraživač.
https://youtu.be/6dDbQ0Uzenw
Izuzetan covek nasa Mika. Veliki molitvenik, mudra, plemenita, cestita i postena. Borac za Hristovu veru i pravdu. Kao i svaka hriscanka, pretrpela u zivotu velika iskusenja. Desnica Gospodnja neka joj pokazuje put tamo gde pravednici pocivaju. Dobra nasa Miko… Nedostajes na svakoj liturgiji i sluzbi.
Кумице, нека те Бог прати и на оном свету. Ја не журим, ал`видећемо се кад тад. За мене боље што касније, за тебе можда што раније. Нека ставари, места, догађаји људи се не могу заборавти. Ти никако! Буди весела и срећана тамо где си сад.