Hotel ,,Beograd,, od eutanazije do pogrebenija!

LESKOVAC
Ne znam kako vi, ali ja jutros otido na mesto kude saranjujev zemni ostaci od moju omiljenu HB kafanu, da zapalim sveću na nostalgiju i uspomene koje, zajedno sa krš, odlaziv pod zemlju. Atres na grob je na kraj bulevar na Nikolu Pašića, s unutrašnju stranu od lakat krivinu koja zavija nakud Bojnički put, samo pedeset metra od tablu na koju ponosno piše – Zabranjeno bacanje smeća, građevinskog otpada i šuta, kazna do 500.000 (i slovima:petstotinahiljada) dinara.


Leskovački Hotel “Beograd” je odavno mrtav. Utepali su ga, – oni kažu po Zakonu o eutanaziji (čitaj – privatizaciji!) – upravo oni koji baš ovija dani dizav dževu i telentu, begim ozbiljno zabrinuti za toj – koj i za koje ruši “simbol” (sad su se setili!) grada, koji u njima (senzibilnima, do našega) budi uspomene i indukuje proteste protiv nestajanja “urbanog i socijalnog sadržaja”. Što je HB, Bog i duša, i bio, dog ga ne dovatiše oko “ratni plen” združeni neoklasični liberali. Nesu, u međuvreme, ni primećuvali da je opustošena zgradurina već tolke godine postala leš, koji je počeo i da zaudara. Sad je kriv gazda što ga je kupio i namerava da tuj pravi koje si mu je ćef, sve u skladu sa zakoni od eutanaziju i ostali neoklasično liberalni propisi, a ne onaj što ga je prodao baš kao da je tuđo. Red bi bio da eutanazijatori, kad su već za njega uzeli pare, sad na HB napraviv i opelo, da se građanski oprostiv od njega. Ali…


Pa sad vi, ako ve moriv nostalgija i uspomene kao mene, promajte se do groblje čiji sam atres gore objavio, i koje se nalazi na dojučerašnju rodnu njivu, na koju ni najbolji plug neje mogja da iskopa ni zrnce kamen.


Za onija, koji se lako potikav i ne umev da se snađev u gradsku sredinu, objavljujem i slike. Za da se još jemput vidiv kršotije od zidovi natopljeni sa svadbarski, maturantski, rođendanski, ispraćajski (ima i kongresni, i simpozijumski!), boemski i kakav ti sve ne dert, pre nego gi pokrije zemlja, i pre nego što “snjegovi, inje i šaš” od sve ovoj ne napraviv utrinu.
Od mene, tol'ko.

Nikola Milićević

Prati
Obavesti me o
guest

1 Komentar
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
kapitalisti i radnici, nema srednje klase
kapitalisti i radnici, nema srednje klase
4 godine pre

Nikola, i da niste opsteprihvacenim dijalektom govorili, Vas senzibilitet samim izborom teme, koja Vas pogodila i naravno zelja da objavite jos jedan prelomni trenutak u ubijanju istorije gradjana Leskovca a i sire, shvatili bi mi koji smo bili i na maturskoj veceri u HB i na sajamskim vecerima, kongresima, u velikoj sali, na galeriji, u maloj sali ali i gril restoranu, gde se mnogo toga desavalo iza poluzatvorenih vrata, a tek terasi, Vas jecaj za minulim. Ovih se dana jedan pisac oglasio o bivsim ljudima. Nisi bivsi kad umres, nego kad prestanu da te pominju. E tad si ga ugasio.