Grad bez pameti – grad bez budućnosti

LESKOVAC

Alea iacta est (Kocka je bačena)
Gaj Julije Cezar

Odlazak iz Leskovca je odlazak iz bede i nesigurnosti. To je začarani krug – što više mladih i obrazovanih ljudi ode, oporavak će biti teži ili nemoguć. U Srbiji živi oko sedam miliona stanovnika, a prema statistici OEBS – a, od 5. oktobra 2000. godine do danas oko 650 000 ljudi je napustilo Srbiju, u proseku oko 50 000 ljudi godišnje odlazi.
Od 2012. godine taj broj se povećao. Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj broj odlazaka iz Srbije je udvostručen, od 27 000 na godišljem nivou, taj broj se popeo na 42 000, što znači da je za 8 godina Srbiju napustilo skoro 400 000 građana.
Nezaposlenost mladih je najveći problem u Leskovcu u poslednjih nekoliko godina. Prema svim istraživanjima na temu mladih, uvek se izdvajaju dva ključna problema, a to je ogromna nezaposlenost i izrazita neaktivnost populacije starosti od 23 do 35 godina. Razlozi za tu neaktivnost su višestruki, a koren problema leži u nerazvijenoj ekonomskoj strukturi, smanjenju prilika za zapošljavanje i u obrazovnom sistemu. Problem mladih se ogleda i u nemogućnosti rada u struci. Mladi ljudi koji su završili fakultete zbog nemogućnosti da nađu posao u struci rade poslove za koje su prekvalifikovani i trpe razne torture ljudi koji su se visoko pozicionirali u nekoj organizaciji, a svoje obrazovanje svode na završenim trogodišnjim školama i fizičkim atributima.
Poražavajuća stvar je da ljudi koji završavaju fakultete sa niskim prosecima i dugim stažom studiranja na „konkursima“ dobijaju prednost u odnosu na ljude koji su u roku završavali fakultete i sa visokim prosecima. Veliki problem mladima predstavlja i Zakon o budžetskom sistemu donešen 7. decembra 2013 – e godine kojim je propisana zabrana zasnivanja radnog odnosa sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta.
Konkretan primer mladog čoveka koji se suočava sa problemima kako zapošljavanja, tako i malteritaranja ogleda se u sledećem:
-Imam 31 godinu, završio sam fakultet u roku, bio prvi na rang listi prilikom upisa, završio fakultet sa prosekom 8.91 i gde god sam tražio posao ili nisu gledali moju biografiju ili su mi govorili da sam prekvalifikovan. Radio sam dva i po meseca u jednoj srednjoj školi, predavao deci koja jedva znaju da čitaju i pišu i bio na udaru direktora te škole i psihologa koji me je non stop pratio, a po naređenju direktora. Pravi košmar neznanja i nemoralnosti doživljavam za vreme obavljanja stručne prakse u jednoj osnovnoj školi. „Mentor“ koji mi je bio dodeljen bio je neozbiljan i nestručan, doživeo sam da idem na razgovor kod direktora škole i bio ispitavan kao da sam u policiji o tome šta mislim o njemu, o školi, o pojedinim kolegama, a sve to zahvaljujući jednoj samozvanoj novinarki jedne medijske kuće koja je prenela direktoru škole da sam tu istu školu iskomentarisao u negativnom kontekstu. (i dan danas smatram da njegove kvalifikacije, kako ljudske tako i stručne su na vrlo niskom nivou) Jedan od nastavnika koji je svojim fizičkim atributima dogurao protivzakonito daleko u hijerahiji škole je posebna priča, napreduje zahvaljujući velikom funkcioneru, bivšem radniku jedne od benzinskih stanica. Imao je ugovor na određeno, na dva meseca i niko nije smeo da ga pomera.
O nasrtaju na mene i pokušaju fizičkog obračuna sa bezobraznim i nevaspitanim nastavnikom fizičkog vaspitanja (on predaje nekakvo vaspitanje, a sam je nevaspitan – kontradiktornost) posebna je priča. To biće zbog svoje pohlepe mene nije uvažavalo kao ličnost, te me je svojim nepristojnim, drskim i bezobzirnim ponašanje vređalo. Raspravu mi je napakovao „mentor“ i to tako što je taj „mentor“ rekao deci iz jednog odeljenja da pozdrave razrednog i da mu kao poklon kupe šampon za kosu ( to biće je bez kose). Deca su mu to prenela, da bi on mene u hodniku škole pred decom napao verbalnim putem, a kada sam mu odgovorio,on je krenuo ka meni.
Pokušavao sam da civilizovanim načinom rešim problem. Nekoliko puta sam skretao pažnju direktoru škole na zakonske nepravilnosti u vezi mog mentora i određenog ljudskog šikanaranja od strane pojedinaca, ali sam imao osećaj da me nikada nije saslušao, što se kasnije i pokazalo tačnim. Bezobrazluk je išao dotle da sam bio prijavljen u policiji od strane mentora da sam hteo da mu polomim ruke i noge. Najlepši dan u mom životu bio je dan kada sam završio sa „stručnom praksom“.
Shvatio sam da ljudi mnogo lažu, udruže se po troje četvoro i lažu, mnogo puta se izgube u svojim lažima, a cilj te laži jeste pohlepa i želja da budu ono što nikada u normalnom i civilizovanom svetu ne bi mogli da budu. Nažalost, nepravda pobedi pravdu zahvaljujući toj laži. Opasnost je što ti ljudi nisu svesni i bez trunke srama za to što nanose veliku štetu obrazovanju, a da ironija bude veća svi studirali po osam ili devet, deset godina, sa visokim prosecima od 6,00 do 6,75.“

P.S. Svi likovi i događaji su izmišljeni, a svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna.

Sv. S.

Prati
Obavesti me o
guest

3 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
Posmatrač
Posmatrač
3 godine pre

Žao mi je što je pojedinim osobama omogućeno da pišu a da se sami ne upitaju da li to što pišu ima i malo istine. Pokušao sam da shvatim suštinu teksta i shvatio da to slušam svakog dana. Iz najranijeg detinjstva se sećam a to je bilo još prošlog veka u doba voljene SFRJ, da je bio san većine ljudi da odu da rade u inostranstvu. I to traje do danas. U inostranstvu ljudi rade i po 12 sati dnevno i po dva posla i to daleko od struke, pa i od školske spreme i posle više godina steknu određeni imetak. Ovde bi da odmah steknu određeni imetak i to sedeći u kafićima, radeći po par sati, tražeći određena prava, udružujući se u sindikalne organizacije. Posla ima, naravno ne za sve u struci i ne za sve u javnom sektoru ali realno posla ima. I još jedna stvar u školi sam imao puno profesora, nastavnika, učitelja i drugog nastavnog osoblja. Daću primer za dvoje, jedan je završio školovanje odnosno fakultet kao jedan od najboljih. Od njegovog predavanja ništa nismo mogli da razumemo i upamtimo. Drugi je završio fakultet kao prosečan ili čak i ispod proseka. Na predavanjima je bio jedan od najboljih. I godinama posle završetka školovanja pamtimo njegove lekcije i citiramo njegove reči.

i ja posmatram
i ja posmatram
3 godine pre
Odgovori  Posmatrač

Fizicki radnik radi ovde kod nas, komsija, krpi kraj s krajem. Nema za leba, ni on, ni porodica. U Leskovcu. Fizicki radnik radi u inostranstvu, pa u Leskovcu tim parama podigao kucu, na 3 sprata, neomalterisana doduse, prvi sprat useljen, sa stvarima, drugi okrecen, treci prazan. Brat bratu vredi 40 000 evra. Profesor u gimnaziji u Srbiji, plata nesto preko 50 000, jedva srednji stalez, deca nemaju za patike, firmiranu garderobu, idu svi peske na posao, zena nigde ne izlazi, iako sa fakultetom oni kuvaju, ne vise da jedu po restoranima, tesko da deca studiraju, jer nema se za stan. Drugi komsija sa istim elektrotehnickim fakultetom, kao prvi komsija, zapalio za Nemacku, ima preko 5000 evra platu, ne pada mu na pamet da se vraca, jer je i duhovno nadrastao sredinu iz koje je potekao, ima devojku, nisu u braku, zive u vanbracnoj vezi, zajedno placaju stan, stede, putuju, planiraju decu, imaju fond za dobru penziju, mogu da se lece, imace za banje, jezera, starost, voze kola, bave se sportom, pecanjem, odmorni, a rade u struci. Sledeci komsija, nekakav menadzer, posle 40 godine upisao taj kao fakultet, prosek cista desetka! Podmazao s pare profesore, sa sela je, ima se moze se. Voze kola svi iz kucu, uclanjen u stranku, visoki je funckioner vladajuce partije, umesan u donacije, u nabavke, ima zenu i ljubavnicu, deca najbolji djaci, iako ni tatko ni majka nisu nesto bistri, podmazuje profesori. Napredni, nema sta. Tek sojke menadzerke, pa one direktno u parlament stignu. Tolko su prodorne. S pomocu partiju. Dakle, nekom majka, nekom maceha. Srbija je to. Narocito ako je Leskovac!

Miki
Miki
3 godine pre

Kaže stara indijska poslovica: Kada ti jedan čovek kaže da si konj, oteraj ga. Ali kad ti petorica kažu da si konj, kupi sebi sedlo.