Femicid nedovoljno prepoznat u zakonodavstvu

NIŠ

U Srbiji ne postoji zvanična evidencija slučajeva femicida, ubistava žena učinjenih  iz mržnje prema ženama i željom za dominacijom. Prema podacima iz novinskih članaka, u periodu od 2010. do 2018. godine ubijena je najmanje 281 žena.

Nasilje nad ženama je globalni fenomen koji utiče na živote žena i devojčica u celom svetu. U Srbiji, kao i većini zemalja, praćenje femicida nije sistematizovano.

Radi boljeg razumevanja i prepoznavanja okolnosti i situacija koje mogu dovesti do femicida i uspostavljanja modeča za prikupljanje podataka nastao je projekat “Iskorenjivanje i sprečavanje femicida u Srbiji.” U istraživanje su uključene sve pravosnažne presude koje su viši sudovi doneli u periodu januar 2015 – decembar 2017. godine. Preliminarni rezultati istraživanja pokazuju sledeće: Najviše krivičnih dela ubistva izvršeno je u zajedničkom stanu žrtve i učinioca, čak 36,6% i u stanu žrtve (31%), što potvrđuje da je najopasnije mesto za ženu upravo njen dom – ovo su samo neki podaci koji su se danas mogli ćuti  na skupu “Iskorenjivanje i sprečavanje femicida u Srbiji” koji je u Nišu organizovan povodom obeležavanja 18. maja – Dana sećanja na žene žrtve nasilja.

 Najviše ubistava je izvršeno upotrebom hladnog oruđa , 36,9 posto i fizičke sile, 30,8procenata,  vatrenog oružja , 15,3 posto i korišćenjem više sredstava izvršenja , 16,9 posto Ono što je više nego zabrinjavajuće je da su učinioci femicida pokazali veliku brutalnost i svirepost prema žrtvi, a to su pokazala istraživanja kojim je obuhvaćeno deset studija slučajeva i 69 presuda koje su viši sudovi doneli od januara 2015. godine do decembra 2017. godine.  Skoro polovina žrtava za koje se u presudama navodi da su pre ubistva bile u nasilnoj partnerskoj vezi sa učioniocem, nisu se obratile za pomoć ili podršku nijednoj relevantnoj instituciji (47,1%).

Kako je kazala Nevena  Petrušić, iz Ženskog istraživačkog centra za edukaciju i komunikaciju u velikom broju slučajeva ubistva su mogla da budu sprečena, ali nisu jer  su u nekim slučajevima  žrtve nasilja neozbiljno shvatale pretnje, u nekim slučajevima nisu prijavljivale nasilje, ali je bilo i slučajeva gde su žene tražile pomoć i podršku policije i Centara za socijalni rad ali je podrška izostala ili bila neadekvatna.

U obrazloženjima presuda retko se navodi u kakvom su odnosu bili učinilac i žrtva pre izvršenja krivičnog dela. Na osnovu raspoloživih podataka može se zaključiti da je odnos učinioca i žrtve pre izvršenja krivičnog dela bio uglavnom loš, da su izvršenju krivičnog dela prethodile svađe i rasprave, sa ili bez fizičkog nasilja, pogotovo ako se radilo u partnerskom odnosu;

 Kao motivi za izvršenje krivičnog dela pojavljuju se: ljubomora; prestanak emotivne veze ili napuštanje bračne zajednice; prikrivanje prethodno izvršenog krivičnog dela; gnev zbog uvreda od ubijene žene, osveta zbog neuzvraćene ljubavi i slično.

Nevena Petrušić je dodala  je istraživanje pokazalo da je “najrizičniji trenutak za ženu je kada odluči da napusti nasilnika”.

 Čak 14,3% učinilaca osuđeno je na kaznu zatvora do 10 godina, a nešto preko 1/3 na kaznu između 10 i 20 godina.

Vše od  23,5 posto  žrtava je starije od 65 godina, a okodebet posto  je ispod 18 godina.

– Učinioci femicida, kažu prezentovana istraživanja, imaju veoma nizak nivo obrazovanja – bez obrazovanja je 10%, sa osnovnom školom skoro 30%, dok je visoko obrazovanih manje od tri posto, Samo 21poosto učinilaca femicida imali su zaposlenje u momentu izvršenja dela;

Oko 1/3 učinilaca bilo je pod dejstvom alkohola u momentu izvršenja krivičnog dela;

Prema  rečima dr Nevene Petrušić, istraživanje je pokazalo da je bilo elemenata da se mnoga ubistva žena kvalifikuju kao teška ubistva, a ne kao ubistva.

“Mnogo se značaja da je olakšavajućim okolnostima, poput toga da se radi o starijoj osobi ili mladjoj osobi, osobi koja ima decu, o osobi koja ima dijabetes. Za svega desetak posto ubistava žena izrečena je maksimalna zatvorska kazna. Vidi se i tendencija da se kazne u drugostepenom sudskom postupku smanjuju”, istakla je Petrušić.

Kosana Beker iz Udruženje gradjanki FemPlatz iz Pančeva rekla je da u Srbiji imamo jako veliki broj femicida ali nema centralne evidencije i  podaci se prikupljaju iz medija. To ne pokazuje pravo stanje stvari.

“Imamo svake godine seriju ubistava gde je ubica, suprug, partner ili bivši partner, nakon ubistva počinio samoubistvo, a takvi slučajevi ubistava se ne procesuiraju i o njima nema evidencije”, izjavila je Beker.

Ona je dodala da je cilj projekta “Iskorenjivanje i sprečavanje femicida u Srbiji” da promeni mentalit ovdašnjih ljudi koji pravdaju ubistvo žena time da muškarac nije imao izbor i da se usvoji model za prikupljanje podataka o broju stradalih žena na nivou čitave države.

Samo  14,3 posto  učinilaca osuđeno je na kaznu zatvora do 10 godina, a nešto preko jedn trećine na kaznu između 10 i 20 godina.

Projekat “Iskorenjivanje” i sprečavanje femicida u Srbiji pokrenut je juna 2018. godine i biće zavšren novembra 2019. godine. Sprovode ga Kuća rodnih znanja i politika iz Novog Sada, FemPlatz iz Pančeva i Ženski istraživački centar iz Niša uz podršku Agencije ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women) i Evropske unije.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare