Ekologija u ritmu Rock'n'Roll muzike

LESKOVAC

Nebojša Veljković

Za pola veka svog postojanja, kako je predstavljeno u ovom serijalu, rok muzika je prošla na više načina u muzičkom smislu kroz mnogostruka istraživanja i izražavanja, ali je tematski što se tiče ukazivanja na ekološke probleme ostala dosledna svom načinu izražavanja.

Serijal je integralno poglavlje iz autorove knjige „Ekološka čitanka“ objavljene 2021. godine.

Kako je Rock'n'Roll postao društveno angažovan?

U muzičkom smislu sve je počelo i pre pojave liverpulske četvorke, ali sa njima ništa nije bilo isto kao pre. Bitlsomanija koja je zahvatala mlade poklonike nove muzike postala je kulturni obrazac nečeg novog. Međutim, ono što se odigralo 4. marta 1966. godine preraslo je u globalni kulturni šok. Tog dana je nedeljnik London’s Evening Standard objavio intervju sa članovima već mega popularne grupe –The Beatles. Sve bi bilo zaboravljeno da Džon Lenon nije rekao:

“Hrišćanstvo će proći. Smanjiće se i nestati. Ne treba da se svađam oko toga – u pravu sam i pokazaće se da sam u pravu. Mi smo trenutno popularniji od Isusa. Ne znam šta će prvo nestati – rokenrol ili hrišćanstvo. Isus je bio u redu, ali njegove pristalice su slabe i obične.”

Intervju nije izazvao nikakve reakcije u Velikoj Britaniji, ali dan nakon toga objavljen je u jednom američkom tinejdžerskom magazinu sa naslovnom stranom: “Ne znam šta će prvo nestati – rokenrol ili hrišćanstvo”. Onda su širom, tada puritanske, Amerike izbili protesti protiv turneje na koju je grupa trebalo da krene, pojedine radio stanice prestale su da puštaju njihove pesme i  javno se ograđuju od takve vrste muzike, a bilo je i slučajeva javnih lomljenja i spaljivanja ploča. Zloglasni Kju Kluks Klan, “čuvari” bele Amerike, čak su javno pretili smrću članovima grupe ukoliko se usude da kroče u Ameriku. Protesti su se proširili i na Meksiko, a pesme Bitlsa službeno su zabranjene u Španiji i Južnoj Africi. Džon Lenon se izvinio svim hršćanima kojima je povredio osećanja i rekao da je njegova izjava “istrgnuta iz konteksta”. Vatikan je četrdesetdve godine kasnije odlučio da Lenonu oprosti ovu izjavu. U svom listu “L'Osservatore Romano” (novembar 2008) objavio je da ta izjava “sada deluje više kao hvalisanje britanskih mladića iz radničke klase koji pokušavaju da se izbore sa naglim globalnim uspehom”.

Mark Dejvid Čapman, čovek koji je 8. decembra 1980. ubio Džona Lenona upravo je tu izjavu nazvao “bogohulnom” i nju naveo kao jedan od razloga zašto je pucao. Ironija ovog sveta je da bude ubijen muzičar koji je pevao o tome da zamislimo svet bez granica i teritorija, bez netrpeljivosti među religijama i nacijama i da celo čovečanstvo bude bez zavisnosti od materijalnih stvari.

O svetu bez granica je govorio tekst pesme Imagine (1971), naslovne numere solo albuma Džona Lenona: Ti ćeš možda reći da sam samo sanjar
Ali nisam jedini
Nadam se da ćeš nam se jednoga dana pridružiti
I svet će biti kao jedno.

Rok magazin Džuboks br.1 (1966)

Iako svet nije postao “jedno”, suočio se sa novom masovnom društvenom porukom. Sada znamo da je rok'n'rol (Rock’n’Roll) muzika obeležila drugu polovinu 20. veka tako što je stvorila nove heroje na međunarodnoj sceni i u sebe usisala čitav niz muzičkih tokova. Rok'n'rol je nastao iz potrebe mlade generacije za svojom muzikom koju njihovi roditelji neće razumeti i prihvati, a to je bila generacija kojoj užas svetskog rata nije bio trauma i koja nije marila za mišljenje svojih roditelja o tome. Dogodila se svetska revolucija izvedena bez prolivanja krvi, tako što je rokenrol promenio sve. Muziku od melodije, harmonije i ritma, do mode, govora, hoda i plesa. Promenio se pogled na svet tako što je ova muzička revolucija nametnula nove autoritete i nove odnose između dece i roditelja. Rok'n'rol je pomerio granice zrelosti mladih ljudi koji su već u dobu dvanaestogodišnjaka postali tinejdžeri. Kako se to odigralo? 

Buntovnost bez razloga je nagovestio Marlon Brando u kožnoj jakni na motoru u filmu The Wild One  (1953),  da bi u filmskoj priči East of Eden (1955) smeštenoj istočno od raja Džejms Din odigrao ulogu novog generacijskog junaka. Istovremeno se američka buntovna belačka mladež suočila sa nadolazećim interesovanjem za crnačku muziku. Raniji zvuk usamljenih krugova crne publike, čije se ploče danas emituju kao rani primeri rokenrola, zahvaljujući belim pevačima i muzičarima postaje šire prihvaćeniji. Pojedini izvorni izvođači bluza su govorili da je rock’n’roll ustvari brzi blues. Može se reći da je u samom početku rok'n'rol bio crnačka muzika u interpretaciji belaca. Za rođendan rok'n'rol se uzima 5. juli 1954. godine kada je Elvis Prisli snimio singl ploču sa pesmom That's All Right. Ovo nije potpuno tačno!  Ovu pesmu je 1946. godine komponovao i snimio crni izvođač Artur “Big Boy” Krudap. Od muzike nije mogao da živi i vratio se poljoprivredi. Uostalom, Bil Halej koji je napravio prvi pravi svetski rok'n'rol hit sa pesmom Rock Around The Clock (1955) nije bez uzora svirao gitaru i komponovao. Njegov uspeh zasnivao se na novim viđenjima već poznatih pesama crnih autora. Sve jedno, nova generacija mladih koja se nekoliko godina ranije manje ili više srećno uklapala u predstave svojih roditelja i po njihovoj želji ih imitirala u potpunosti u važećem sistemu vrednosti, više nije marila da li su njihovi idoli imali uzore ili ne. Sredinom pedesetih godina 20. veka američko društvo je bilo na vrhuncu industrijalizacije sa kojom je stasala i mlada generacija koja je kao što se dete potvrđuje suprotstavljanjem našla u prilici potpunog raskida sa prethodnim. Sa kim i sa čim je rok generacija želela raskid? Želela je raskid sa svetom i društvom onih koji su takav svet izgradili.  Najveći pesnik rok kulture Bob Dilan je u pesmi Masters of War (1963) opisao lažne vrednosti industrijalizma, posledice moći novca, vladavinu nepravde i ratove:

Uvek ste samo zato gradili                                                                                                                                         da bi ste posle uništavali.                                                                                                         (…)                                                                                                                                                               Sve ludosti koje ste činili                                                                                                  nikada vam neće spasiti dušu.                                                                                                                       

Uz novu muziku zasnovanu na energičnoj ritmičkoj igri električnih gitara i bubnjeva savršeno se uklopila i nova filozofija „živi brzo – umri mlad” koja je postala ne samo sudbina Džejmsa Dina već i geslo cele generacije. Novu generacijsku poruku je izrazila na najbolji način engleska  grupa The Who u pesmi My Generation (1965):

Ljudi pokušavaju da nas unize                                                                                                          Samo zato što se krećemo                                                                                      Stvari koje čine izgledaju užasno hladno                                                 Nadam se da ću umreti pre nego što ostarim                                               (…)                                                                                                                           Ovo je moja generacija                                                                                       Ovo je moja generacija, dušo

Rok muzika je postala najdemokratskiji odraz zapadnog društva – više od masovnih medija iako su u to vreme mediji dostigli vrhunac tehnološkog razvoja. Zahvaljujući rok muzici glasovi sa margine društva mogli su se čuti glasno i daleko, toliko daleko da je jedan festival stigao najdalje – u istoriju. Tri dana u avgustu 1969. godine zauvek su otišla u nezaborav tako što je festival u Vudstoku, održan na jednoj američkoj farmi od 240 hektara, promenio svetsku muzičku scenu uz nastupe legendarnih rok izvođača. Prisustvovalo je 400.000 mladih ljudi od kojih 300.000 nije platilo ulaz, a ukupan broj posetilaca bi verovatno bio i veći da nije bilo neverovatnih gužvi u saobraćaju. Festival je bio zenit jednog vremena, jedne generacije i ostavio je duboke tragove na muziku i kulturu uopšte. Muzika sa festivala objavljena je na trostrukoj LP ploči sa fotografijom na omotu zagrljenog para koji omotan jorganom stoji u blatu (Slika 6.2). Venčali su se dve godine kasnije i u ljubavi su bili i na pedesetogodišnjicu festivala koji se održao pod sloganom “Vodimo ljubav, a ne rat”.

Ukoliko zadržimo istorijski pristup videćemo da je dalji razvoj manje uticao na poruke u tekstovima nego na samu muziku. Engleska grupa Jethro u pesmi Too Old to Rock’n’Roll: Too Young to Die (1976)kao dajenagovestila umor druge generacije rok muzičara:

Stari roker imao je predugu kosu                                                                 Sada je prestar za rokenrol                                                                                        (…)                                                                                                                                           Ali suviše je mlad da bi umro

Jugoslovenski PUNK – Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike

Tokom sedamdesetih godina rok muzika je postepeno napustala ulogu društvene angažovanosti i više se okrenula sopstvenoj muzičkoj estetici. Ovoj većoj okrenutosti sebi je doprinela komercijalizacija i utapanje rok muzičara u svakodnevicu dokolice koju su izgradila bogata zapadna društva. Posledica je bila gubitak žestine političkih poruka u temama tekstova pesama iako nije nedostajalo žestine u muzičkom smislu, mada je bilo valjanih izuzetaka. Posle 1977. godine, za vreme ekonomske krize dolazi do pojave jedne nasilne i provokativne verzije rok muzike, pank (punk) pokreta koji se nudi onima koji nemaju više šta da izgube, a nemaju i nadu da će nešto dobiti. Za razliku od ranijih društvenih poruka rok muzike, pank nije nudio bilo kakvu budućnost. Engleska pank grupa Sex Pistols je bila predvodnik  perverznih nastupa sa destruktivnim i iracionalnim porukama, što ubedljivo ilustruje tekst pesme God Save the Queen (1977):

Bože spasi kraljicu                                                                                                                                                                                                                                      Ona nije ljudsko biće                                                                                                                                                                                                        i nema budućnosti.

Ovaj primer, naravno, nije za ugled i na svu sreću čitav pravac nije dugo trajao, mada su pojedine grupe rodonačelnici pokreta nastavili i napravili zavidne rok karijere. Vredi spomenuti mišljenje jednog od najuglednijih jugoslovenskih rok kritičara koji je objavio knjigu PUNK – Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike (1980), gde je napisao: “Punk rock je najznačajniji i ujedno jedini značajan događaj u rocku tokom sedamdesetih godina”. Utoliko je značajan jer je povezao rok muziku sa društvenim protestom i provokacijom i uticao na već postojeće pravce hard rok (hard rock) i hevi metal (heavy metal) i početkom osamdesetih na svog “mlađeg brata” novi talas (new wave). Više ili manje pank pobuna je uticala i na treš metal (trash metal) i grandž (grunge) koji su se pojavili devedesetih godina.

Rok muzika je bila ubojit arsenal koji je koristio kapitalistički Zapad u političkoj borbi protiv komunističkog Istoka. Jugoslovenska politika balansiranja između dve svetske sile imala je za posledicu, između ostalog, i prihvatanje kulturnih uticaja iz zapadnih zemalja. Ponuda je bila raznovrsna – džez i rok muzika, holivudska produkcija, moderno i avangardno pozorište, savremena zapadna literatura, vizuelne umetnosti, proizvodi masovne potrošnje i moda. Jugosloveni su tih godina voleli Buntovnika bez razloga, tugovali kad je poginuo Džejms Din i umrla Merlin Monro, beograđani oduševljeno dočekali posadu Apola 11 samo posle tri meseca od njihovog sletanja na Mesec i počeli u samouslugama da kupuju koka-kolu. Mladi su slušali Radio Luksemburg i slobodno razmenjivali muzičke utiske o svojim rok favoritima i čitali Džuboks prvi domaći magazin. Na jugoslovenskoj pozornici, poput identičnih kulturnih obrazaca kako se rok muzika širila svetom, posle održavanja prve gitarijade na beogradskom sajmu 13. februara 1966. godine ništa više nije bilo isto. Tokom sedamdesetih godina prva generacija jugoslovenskih rok muzičara se može pohvaliti zavidnim snimcima koji instrumentalno i produkcijski nisu mnogo zaostajali za njihovim uzorima svetskog ranga. Bilo je to vreme kulturne atmosfere koja se može, bez zluradosti, opisati kao “Paja Patak sa crvenom maramom oko vrata i plavom titovkom na glavi”.  A onda je posle 1980. godine sve dobilo drugačiji politički zamah koji se poklopio sa pojavom pank pokreta u Engleskoj i Americi.  Muzički novi talas (new wave) je zapljusnuo Jugoslaviju – pojavila se druga rok generacija. Poput svojih pank i novotalasnih uzora, koji su ismevali englesku aristokratiju, beogradska grupa Idoli se rugala sovjetskom socrealizmu u pesmi Maljčiki (1981), što nije prošlo bez “uredničke šibe”. Naime, početni stihovi teksta pesme sa kojim  je grupa ušla u studio bili su: „Kakane zore, bude me iz sna; Kakana jutra, kakan sam i ja“. Ali to nije odobrila izdavačka kuća Jugoton i oni su promenjeni u Plamene zore, (…). Sporni izraz je izostavljen, ali su u krajnjem stihovi ostali sa prepuno opake ironije:

Pesma se ori,                                                                                                              Mladi radnici                                                                                                                Čelična jutra,
Hitam fabrici.                                                                                                               (…)                                                                                                                      Visoke peći
Potpaljujem ja
Ruda se topi,
Nasmejan sam ja.

Primer kako rok muzika ima odliku da bude manifestacija kulturnog trenutka društva u kome je nastala je novotalasni manifest beogradske grupe Električni orgazam u pesmi Nebo (1981), koja je na tragu nekih davnih revolucionarnih ideala o neophodnosti promene:

Moje su nebo vezali žicom
Po mome mozgu crtaju šeme
Žele još jednu kopiju svoju
Da njome vrate nestalo vreme                                                                                                        Al’ ne dam svoje ja ideale
I ješću snove umesto hleba
Ja svoju sreću nosim sa sobom
Ona je parče slobodnog neba. 

Ovo kratko putovanje rok galaksijom dato je u formi četiri komplementarna pristupa, kroz istoriju, muziku, politiku i pre svega poruku. Detaljnije sagledavanje ova četiri elementa pojave i razvoja rok muzike, njene muzičke strukture, komercijalnog i društvenog aspekta predmet su rasprava u mnogobrojnim novinskim člancima, na portalima, u publikacijama i akademskim radovima u svetu i na sada bivšem jugoslovenskom prostoru. Ono što je bio cilj ovog kratkog pregleda je da bude valjani uvod za sledeći glavni deo u kome ćemo se upoznati detaljnije sa ekološkim porukama u ritmu rock’n’roll muzike. Uz istorijski pristup videćemo koliko su ekološke poruke koje je slala rok muzika bile odraz aktuelnosti društvenog trenutka.

Ekološki rifovi u Rock muzici

Kao što je plač bebe pri rođenju jasan znak života, za rok muziku je to gitarski rif (power chordriff) – serija nota, šablona ili muzičke fraze koja se ponavlja i pri tom je namerno pojačana distorzijom ili overdrive efektima. Ovi snažni akordi su dopadljivi već pri prvom slušanju što je siguran znak dugog života te rok pesme. Primeri deset gitarskih rifova koji su te pesme svrstali u rang rok himni ubedljivo govore o magiji prepoznatljivosti ovih uvodnih segmenata u rok muzici, redosled je hronološki: Johnny B. Goode – Chuck Berry (1958), Satisfaction – Rolling Stones (1965), Voodoo Child – Jimi Hendrix (1968), Heartbreaker – Led Zeppelin (1969), Iron Man – Black Sabbath (1970), Smoke On The Water – Deep Purple (1972), Sweet Home Alabama – Lynyrd Skynyrd (1974), Breaking The Law – Judas Priest (1980), Sweet Child O‘ Mine – Guns N‘ Roses (1987), Enter Sandman – Metallica (1991).

Osnovu rok muzike čini jedinstvo pesme – reči i muzika. I jedno i drugo je integrisano u jednu širu stvaralačku celinu koja je ovekovečena i predstavlja totem rok kulture – LP gramofonska ploča. Ovaj vinilni predmet upakovan u omotnicu koja je prerasla u pop art delo bila je san muzičara i želja diskofila i obožavalaca rok grupe. Gramofonska LP ploča na trideset i tri obrtaja ponekad u obliku dvostrukog i trostrukog albuma i kasnije u CD digitalnom formatu predstavlja odrednicu razvoja karijere svake rok grupe. U prethodnom kratkom pregledu upoznali smo se sa nekim primerima poruka koje je rok muzika upućivala u datim društvenim okolnostima. Prema ugledu na muzičku frazu gitarskih rifova, izbor koji sledi, nazvan ekološki rifovi – u smislu prepoznatljivih motiva u tekstovima rok muzike koji se odnose na ekološka pitanja, pokazaće da je rok mnogo više od muzičkog izraza.

Kada je Džoni Mičel objavila aprila 1970. godine prvi hit singl Big Yellow Taxi možda je nekima njeno upozorenje da bi drveće moglo završiti u muzejima u kojima će moći da se vidi uz plaćenu ulaznicu izgledalo preterano, a pogotovu stihovi o zdravstveno bezbednoj hrani bez pesticida:

Hej, farmeru, farmeru                                                                                      Makni taj pesticid sad                                                                                          Daj mi tačkice na mojim jabukama                                                                  Ali ostavi mi ptice i pčele                                                                               Molim te!

Godinu dana pre ovog folk-rok ekološkog rifa zbio se događaj koji će pokrenuti javnost i stručnjake u Americi, 28. januara 1969. godine dogodila se havarija na naftnoj platformi u zalivu preko puta Santa Barbare u Kaliforniji. Izlilo se blizu četiri miliona litara nafte, usmrtivši više od 10.000 morskih ptica, delfina, foka i morskih lavova. Kao reakcija na ovu katastrofu, američka javnost, mediji i ekološki aktivisti pokrenuli su veliku društvenu kampanju u korist rigoroznijih mera zaštite životne sredine. Do kraja godine donešen je Zakon o nacionalnoj ekološkoj politici u kome je prvi put propisana mera obavezne izrade studije o uticaju na životnu sredinu. Već naredne 1970. godine usvojen je Kalifornijski zakon o kvalitetu životne sredine. Planetarni ekološki zamajac je pokrenut 22. aprila 1970. godine prvim obeležavanjem Dana planete Zemlje (Earth Day), da bi se od tada demonstrirala podrška zaštiti životne sredine svake godine na ovaj dan kroz aktivnosti koje globalno koordinira Mreža dana planete Zemlje (Earth Day Network) u 193 države. Već novembra te godine kalifornijska grupa Spirit ukazuje nam da smo skrenuli sa puta prirode:

Priroda vam kaže da nešto nije u redu                                                                                                     Priroda vam to govori u pesmi

Naredne 1971. godine imamo sjajan primer muzičkog spoja rok i džez muzike sa ekološkim aktivizmom i obeležavanjem Dana planete Zemlje. Grupa Chicago na dvostrukom albumu objavljuje svojevrsnu čitulju planeti:

Naša majka je silovana                                                                                                                                    I ostavljena da sramotno umre.

Grupa Black Sabbath je prva 1975. godine u pesmi Hole In The Sky efektno pokazala da je hevi metal idealan za izražavanje ekoloških ideja, prvi su u rok muzici upozorili na problem ozonske rupe:

Gledam kroz rupu na nebu                                                                                                                                     Ne vidim ništa varljivim očima                                                                                                                            (…)                                                                                                                                                                             Gledao sam pse rata kako uživaju u gozbi                                                                                                       Video sam zapadni svet kako se spušta na Istok.                                                                                         

Jugoslovenska hard rok grupa Atomsko sklonište je primer prave ekološki angažovane scensko muzičke postavke. Tekstovi pesama su bili vizionarski. U vremenu kada se nije nazirao internet, njihov ekološki rif da ćemo “sklapati prijateljstva putem kućnog kompjutera” u pesmi Oni što dolaze za nama (1978) delovao je u domenu SF:

Oni što dolaze za nama,
Imat će samo
Betonirane pejzaže,
Nosit će na glavi
Zelene kape i šešire,
A iz očiju
Cvjetovi će da im vire.

Grupa Metalica u furioznom hevi metal nadahnuću sa albuma …And Justice for All (1988) u jednoj pesmi filozofskim duhom govori o tinjajućem propadanju kao ishodu licemerja i daje sumornu viziju budućnosti:

Smrt majke Zemlje                                                                                                                                                 (…)                                                                                                                                                                                 Kraj evolucije.                                                                                                                    (…)                                                                                                                                Agitacija (Agitation)
Narušavanje (Violation)
Unakaženost (Mutilation)
Planeta umire.

Grupa Nuclear Assault, dostojno svom imenu, u pravom nuklearnom napadu i thrash metal maniru objavila je pesmu Critical Mass (1989) sa uznemirujućim opisom pakla na Zemlji. Rekli su da za probleme kritičnog opterećenja zagađenog vazduha, izlivanja nafte, otrovnog i nuklearnog otpada nikoga nije briga:

Način na koji živimo uništićemo                                                                               Svako drugo živo biće                                                                                                      Dok niko ne ostane osim naše rase                                                                                  A onda ćemo uništiti sebe                                                                                              (…)                                                                                                                                             Pakao na zemlji, …

Gitarista Džo Volš je odsvirao i otpevao pesmu Song for a Dying Planet (1992) za umiruću planetu na istoimenom solo albumu. U pozadini muzike čuje se metronom koji otkucava poput sata sudnjeg dana, a utisak pojačavaju ubitačni stihovi:

Živimo na planeti koja umire                                                                                                                          Ubijamo sve što je živo                                                                                                                                       I svako ko to pokuša da porekne                                                                                                                                 Nosi kravatu                                                                                                                                                          I bude plaćen da laže.

U skladu sa naučnim zvanjem PhD zoologije svog pevača i tekstopisca, grupa Bad Religion nam je kompetentno sa albuma Recipe for Hate (1993) saopštila uznemirujuća predviđanja:

Rođen sam na planeti Zemlji                                                                                                                           Rotirajuća lopta tamo gde je čovek na prvom mestu                                                                                         Postoji već dugo, dugo                                                                                                                                                        Ali sada je vreme da gledamo kako umire.

Pesma Do the Evolution (1998) grupe Pearl Jam govori o pojedincu opčinjenog tehnologijom i u zabludi da kontroliše evoluciju na planeti:

Divite mi se, divite se mom domu                                                                                Divite se mom sinu, on je moj klon                                                                               Ova zemlja je moja, ova zemlja je besplatna                                                       Uradiću šta želim, ali neodgovorno                                                                                  To je evolucija, dušo.

Grupa Gojira u pesmi Global Warming (2005) u žestokom progressive metal maniru upućuje optimističku poruku kakva se u ovom našem svetu ne sreće tako često:

Pre četiri stotine hiljada godina                                                                                                                                                                                                        Došli su iz svemira i dali nam živote ovde                                                                                                              Sve uzimamo zdravo za gotovo                                                                                                                          Mislim da ovo sada ne bismo trebali raditi                                                                                                        (…)                                                                                                                                                                                          I kao ratnik moram da se borim                                                                                                                                 Već osećam ljubav koju ću otkriti                                                                                                                         Imao sam ovaj san, naša planeta je preživela                                                                                                            (…)                                                                                                                                                                        Videćemo kako naša deca rastu

Nil Jang je bio rok pionir sa festivala u Vudstoku, a nastavio je kao predvodnik ekološkog krstaškog pohoda. Svoj mač je podigao veoma visoko albumom The Monsanto Years (2015) usmerivši ga protiv korporacijskog agrobiznisa i politike koja ga podržava. Kritika je ocenila album kao izraz nemoći u pokušaju borbe protiv proizvođača pesticida i organski modifikovane hrane. U pesmi People Want to Hear About Love se postavljaju pitanja i daju odgovori na ključne teme, na krhkost životne sredine i političku korupciju:

Ne pominjite svetsko siromaštvo, govorite o globalnoj ljubavi                                                       Ljudi žele da čuju o ljubavi, ako će se zbog toga osećati dobro                                                            Nemojte govoriti da pesticidi uzrokuju autističnu decu                                                                                        Ljudi žele da čuju o ljubavi                                                                                         (…)                                                                                                                   Nemojte govoriti da ljudi ne glasaju                                                                                 jer nemaju poverenja u kandidate                                                                   Ljudi žele da čuju o ljubavi.

Za pola veka svog postojanja, kako je predstavljeno u ovom pregledu ekoloških rifova, rok muzika je prošla na više načina u muzičkom smislu kroz mnogostruka istraživanja i izražavanja, ali je tematski što se tiče ukazivanja na ekološke probleme ostala dosledna svom načinu izražavanja. Tematski jasna, komunikacijom usmerena i porukom kritična. Više od toga ne možemo da očekujemo, jer je rok muzika bila i ostala samo umetnička manifestacija kulture. 

Prati
Obavesti me o
guest

3 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
kasno janko na kosovo stizes
kasno janko na kosovo stizes
2 godine pre

Cak je i rokenrol bio buntovniji u zastiti zivotne sredine od samih nosioca odgovornosti za ekologiju. Ukazivati, vidimo, nije dovoljno. Trebalo je menjati, pre penzije. Ulagivanje sluzi za zadovoljenje licnih interesa. Neko i danas podrzava RIO TINTO, iako je on poguban po sve. I to samo zato da ugura snajky, sestru, decu na budzet. Ti sto su nas zamajavali decenijama, sedeli a nista nisu ucinili, takodje su odgovorni.Njihova narcisoidna potreba da budu primeceni bez konkretne zasluge u zastiti zivotne sredine, i dalje traje.

opsta mesta
opsta mesta
2 godine pre

Dejstvovati i pisati, nije isto. Retko je pisanje efektno. Kad poziva, proziva, pokrece, regrutuje, okuplja. I sve sa jednim ciljem. Da promeni konacan ishod. Da zastiti zivotnu sredinu, u ovom slucaju. Citanke, bukvari, i ostala bajkovita stiva, sluzice da zarade pare, ko dodatak penziji, jer nema imena krivih, pravih, nema dela, sve je super, uopstena kritika bez adrese. Nemoj slucajno da se zameri nekom.

Pertackibot
Pertackibot
2 godine pre

Odličan teks, zaintrigirao me je.
Ovo je knjiga koja obećava i koju treba da ima svaka kućna biblioteka.Gledaću da je uskoro kupim, samo da prođe ovaj odvratni siromašni januar sa bratom mu februarom.