LESKOVAC
Odmah nakon osnivanja Odbor za poljoprivredu GrO Dveri Leskovac se susreće za potrebom opservacije jednog problema, problema zvanog cena paradajza, problema koji je samo prividno vezan za ovaj proizvod, a u stvari poprima mnogo šire razmere, saopšteno je danas.
“Mi ćemo se kao novoformirani odbor za i o poljoprivredi baviti osnovom, odnosno donešenim merama i odlukama, ali i nuđenjem rešenja i za grad i okrug, pa i republiku. Ovom prilikom prosto je nemoguće ne zapitati se kako gradonačelnik Leskovca, čovek sa tolikim intelektualnim kapacitetima, nije uspeo da zapliva u vodama poljoprivrede, kao najvećoj komparativnoj vrednosti našeg grada i celog Jablaničkog okruga, kako nuđenjem rešenja, konkretnim postupcima, ali i kroz zaštitu leskovačkih poljoprivrednika od nerazumnih mera i mešetarskih interesa koji su direktno doveli do problema sa cenom paradajza.
Preskočila nas je avioindustrija (delovi za ER Basove), auto industrija (neki tamo Mercedes autobusi), mada je ima u tragovima: Aptiv, Jura, što je najgore od svega, praktično pa nemamo našu domaću industriju, tako da se moramo okrenuti “hlebu našem nasušnom” tj.poljoprivredi i seljacima. I baš zbog toga je prosto neverovatno da gospodin gradonačelnik ni jednog trenutka nije obratio pažnju na sada već simptomatični pad cena određenih poljoprivrednih proizvoda, a evo u ovom trenutku paradajza koji se baca po utrinama ili poklanja i sve bez ikakve reakcije ili pokušaja zaštite. To što ovakvo stanje traje godinama to je samo dokaz kvaliteta, ali i iskrenosti leskovačke samouprave, dok je žalosno to što naš lokalni proizvođač trpi ogromne finansijske gubitke, a još je žalosnije i opasnije to što poništavanje njihovog profita ne poništava ekstra profit raznih mešetara, ili tzv. uvozničko-izvozničkog lobija, po običaju bliskog vladajućoj strukturi koja ga itekako neguje.
Prosto je neverovatno, da ne postoji volja da se prepoznaju ove i sve komparativne prednosti grada Leskovca u oblasti poljoprivrede, ali smo i svesni da je ta volja lokalne samouprave sa gradonačelnikom na čelu itekako ograničena određenim merama države ili njenom “visokom politikom” usmerenom na zaštitu nekih viših lobističkih interesa.
Neverovatno je, da se višak ponude određenih poljoprivrednih proizvoda, ne može prodati kao poluproizvod ili kao gotov proizvod i ako je naš domaćin i po tome poznat i to kao gotov proizvod iz leskovačkog kraja sa jasnom oznakom. Naravno da bi u ovom slučaju ne samo profit već i ekstra profit ostajao leskovačkim seljacima, gradu, seljak bi bio bogatiji, time i slobodniji i nezavisniji od države i njenih mera, što smatramo da je negde u suštini i glavni problem ili glavna muka ovog režima. Seljak bi povećao proizvodnju, bilo bi potrebno više hemijskih sredstava, a proizvodi se ne bi krčmili i pakovali negde u Borči ili Ovči, već bi se takvi pogoni otvarali ovde u kasabi zvanoj Leskovac. Trebalo bi više traktora, tanjirača, plugova (možda bi se neki novi “Proleter” pojavio, ne za potrebe Republike, nego za “jadnih tričavih” 277.000 hektara obradivih površina Jablaničkog okruga i ne samo za povrtarsku proizvodnju već i za voćarsku: maline, kupine, višnje, šljive, kruške, grožđe, mada su i „Plantaže“ otišle ovim krugovima moći).
Sve nas ovo navodi na zaključak i još više učvršćuje naše ubeđenje da je za bilo kakav ozbiljniji korak unapred u bilo kojoj oblasti prosto neophodna temeljna promena društvenog sistema, uz neophodnu lustraciju i krivično gonjenje svih onih koji su se o zakone ogrešili. Država se pravda time da ne sme da se meša u privredne tokove, mada nigde ne stoji da ne može posredno da i utiče i baš bi voleli da vidimo kako se to ozbiljne države ne mešaju onda kad je njihov poljoprivredni proizvođač direktno ugrožen, kao što je. slučaj sa našim. Ali, kada imamo ovako uređenu državu svaki izgovor je moguć”, navode Dveri.
Problema u poljoprivredi ima na pretek. Sada je upravo žetva pšenice, a kod nas je uspeh ako se izvuče džak po aru, odnosno 5 tona po hektaru. A po Vojvodini se hvale da imaju i po osam tona po hektaru. Pa se pitam, zašto ljudi kod nas uopšte seju pšenicu, kad je prihod mnogo manji, odnosno nema ga. A subvencije su iste i za nas i za njih. A da ne pričam o uslovima koje oni imaju a mi nemamo. Zato je stočarstvo kod nas u poodmakloj fazi odumiranja, voćarstvo ga sledi, a ratarstvo je već odumrlo. Sada je, čini mi se, na red i povrtarstvo. Pitam se šta nam nosi budućnost. Mislim da će naše parcele biti neobrađivane, mladi u inostranstvo ili Beograd, i za neko vreme prazna teritorija. I, onda će neko drugi biti kriv, a sadašnji političari će i čukununucima osigurati budućnost. Bedno i jadno.
Nije tačno da je paradajz 10 dinara.Paradajz pink na kvantaškoj pijaci je 35 do 40 dinara.Onaj crveni što ga dele je 20.S obzirom da je cena višnje 50 do 60 dinara mislim da je cena paradajza realna.Paradajz tri komada u kilo bere se za čas.Višnja se bere vrlo teško.Sa druge strane cena malina je i do 500 dinara pa zbog toga ne prozivate gradonačelnika.Naši poljoprivrednici bi trebalo više da sade paradajz jabukar na otvorenom za kojim je velika potražnja a cena mu je izmedju 80 i 120 dinara.Ulaganja su mnogo manja sadi se na otvorenom a cena semena je 0 dinara jer se sadi od semena paradajza koji ti rodi.Poljoprivrednici malo treba da razmisle šta sade a ne da krive vlast zbog cene.Cenu određuje ponuda i potražnja a ne vlast.
celog zivota sam na strani slabijih i nemocnijih i stvarno me nerviraju dvostruki standardi ali ovi iz Dveri ako dodju na vlast pa oni ima da biju narod po ulice
e sadga preteraste ,sto je gradonacelnik kriv sad i za paradajez ,ajde trg u redu ajde osvetljenje u redu ali za paradajez .Sto ga seljaci nisu delili kad je bio 150 dinara kad su tolko humani ,kad prolazis pored plastenik pitaj ga jedan da ti ubere pa ce vidis dal ce dobijes i ovde se radi o tome da sto im zarada nije velika nego moraju da se zadovolje sa realnom zaradom
Ja samo znam da gde je nasilje tu su Zverjani!