Danilo Đorđević iz Konopnice : I VOZAČI RAZMIŠLJAJU O INOSTRANSTVU

VLASOTINCE

Ni sanjao nije 28-godišnji Danilo Đorđević da će mu nekad, možda, biti mesto stalnog prebivališta selo Konopnica u vlasotinačkoj opštini. I ne samo on već i njegova, tada petočlana porodica, koja je 2000 godine izbegla iz Orahovca sa Kosova i Metohije i nastanila se u selu Konopnici nadomak Vlasotinca. Teška i tužna životna priča.
U organizaciji Ministarstva odbrane republike Srbije, upriličena je nedavno, u Vlasotincu, svečana predaja Značaka i Zahvalnica za 41 vojnika, sa teritorije vlasotinačke opštine koje je uputio Centar Ministarstva odbrane za lokalnu samoupravu Leskovac, a koji su dobrovoljno služili vojni rok sa oružjem u periodu od 2011. do 2015.godine.
Među nagrađenima našao se i Danilo Đorđević, koji je iz ruku pukovnika Dragana Kotarlića primio Značku, dok mu je predsednik vlasotinačke opštine Zoran Todorović uručio Zahvalnicu.

  • Ja sam bio martovska klasa 2015.godine, a vojni rok dobrovoljno sam služio u rodu PVO, u garnizonima u Leskovcu, a potom u Batajnici. Za svo vreme nošenja vojne uniforme osećao sam se ponosno i uzvišeno, jer u duši svakog srpskog vojnika je najveća čast biti u službi otadžbine i svog naroda, – veli Danilo Đorđević, rođen na Kosovu i Metohiji, a sada stanovnik sela Konopnice u vlasotinačkoj opštini.
    Zašto niste ostali da radite u vojsci ?
  • Mislio sam da ostanem na radu u vojsci, ali neke stvari nisu se poklopili kako sam ja mislio i želeo. Naime, u momentu kada sam završio sa dobrovoljnim služenjem vojnog roka nije bilo mogućnosti da ostanem i da radim, a poziv koji je potom usledio iz vojske da mogu da radim stigao je sa zakašnjenjem, jer sam ja, u međuvremenu, našao posao.
    Kada ste bili poslednji put na Kosovu i Metohiji i šta imate dole ?
  • Sa majkom i bratom 2010. godine poslednji put bili smo na KiM u poseti rođacima i babi koja je tada bila živa. Pored porodične kuće imamo i dva lokala.
    Kako ste snašli u novoj sredini u selu Konopnici ?
  • Naše prve komšije Jovica i Saša sa svojom porodicom od prvog dana prihvatili su nas kao najrođenije, i mi ih, upravo, tako smatramo i tako ih doživljavamo, kao deo nas i naše porodice. Od prvog dana smo se srodili, najviše su nam pomogli kada nam je bilo najteže, a i danas je taj odnosu na najvišem nivou. Dobar komšija mnogo znači, ne kaže naš narod tek tako, a oni su upravo takvi.
    Vaš otac radi u vlasotinačkoj pošti, a i vi ste, čini mi se, neko vreme tamo radili ?
  • Tako je. Bio sam radnik pošte jedno desetak meseci, ali procenio sam da nije to posao za mene i našao sam novu rabotu.
    Gde sada radite ?
  • Od uvek me privlačio poziv profesionalnog vozača, a kako posedujem potrebne kategorije, na poziv predstavnika firme ,,AB Kopa” iz Vlasotinca tamo sam otišao da radim.
    I, kako je na poslu ?
  • Veoma sam zadovoljan. Firma je postigla respektibilni rejting u svom poslu i svojoj delatnosti kojom se bavi, ima puno posla što je najbitnije, a sve ostalo je na najvišem nivou, ne mogu da se požalim.
    Imate li slobodno vreme za izlaske ?
  • Kada se radi puno i nema se, baš, puno vreme za izlaske. Naravno, da sa društvom izađem kad sam slobodan u dane vikenda u neki kafić, a u Vlasotincu toga ima, baš, puno.
    Uključeni ste i u rad nevladinih organizacija ?
  • Da, baš tako. Ranije mnogo više, sada kada radim ne mogu u istoj meri kao u prethodnom periodu. Jedno vreme bio sam aktivan u Kancelariji za mlade, a bio sam i učesnik u delu projekta „Most prijateljstva”, koji je podržavala i finansirala Nemačka. Tu su bili uključeni mladi iz bivših jugoslovenskih republika, a posećivali smo pojedine gradove naše nekadašnje velike Jugoslavije. Ovaj projekat se pokazao kao izuzetno dobar i koristan, jer nas je mlade opet sakupio na jednom mestu, bili smo u prilici da mnogo toga dobrog spoznamo između sebe, a i da upoznamo nove ljude prilikom poste nekim gradovima bivše Jugoslavije. A bili smo u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Makedoniji..
    Deficitarni su danas profesionalni vozači. Mnogi idu iz zemlje, šta vi mislite o tome?
  • U današnje vreme mnogo toga je neizvesno, i izvesna je samo neizvesnost. Znam da se puno traže, ne samo kod nas, već i u inostranstvu profesionalni vozači. I, nije nemoguće da i ja odem van zemlje, kao što to, danas, čini veliki broj mladih , – veli na kraju razgovora Danilo Đorđević, koji izgleda razmišlja kao veliki broj mladih iz Srbije da sreću, možda, potraži u inostranstvu.


Humanost
DOBROVOLJNI DAVALAC KRVI
Danilo je svakodnevno veoma aktivan, trudi se da ga ima svuda i da bude učesnik svih pozitivnih dešavanja. Između ostalog i dobrovoljni je davalac najdragocenije tečnosti kao što je krv.

  • Uvek kada čujem i kada mogu odazivam se pozivu dobrovoljnog davanja krvi. Mislim da svaka zdrava osoba treba da daje krv, jer ona mnogo znači za one kojima je ona najpotrebnija u borbi za život, – kaže Danilo, koji je već bio dobrovoljni davalac krvi u 13 navrata, a koga smo veoma teško nagovorili za razgovor, zbog zauzetosti. Sada je ugrabio malo slobodnog vremena i ako je u gužvi oko spremanja krsne slave, 8.novembra, Svetog velikomučenika Dimitrija – Mitrovdana. E, pa neka je srećna slava Danilu i njegovoj porodici, i da je uvek slave u sreći i okruženju njima najdražih.

Ovaj sadržaj je deo projekta koji sufinansira Opština Vlasotince. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva

Prati
Obavesti me o
guest

1 Komentar
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
Steva Šulj
Steva Šulj
4 godine pre

A da li primaju tamo krv iz hemoroida? Ja sam zainteresovan da priložim malo, ako primaju mislim. Ne treba ništa da se plaća, naročito ovaj debeli ne treba da plati. Za njega džabe krv iz šulja.