LESKOVAC
Ove godine je berba višanje postala problematična. Cena u Leskovcu je 50 ili 30 dinara, zavisno od kvaliteta. Na otkupnim mestima dolazi do mučnih scena kad otkupljivač saopšti prodavcu da mu višnja ne odgovara za cenu od 50 dinara i da može da je odkupi po ceni od 30 dinara. A seljak je platio radnike 20 dinara po kilogramu, plus prevoz istih oko 5.000, plus dnevnica za brigadira 3.000, plus osveženje – sok i kafa, plus prevoz višnje do otkupnog mesta, tako da trenutni troškovi berbe pređu 25 dinara po kilogramu.
Uz nabrojano, trebalo bi sezonskim radnicima platiti i zdravstveno osiguranje, oko 300 dinara dnevno po radniku. A rad vlasnika parcele se ne računa,pa ni zdravstveno osiguranje, po običaju, a svi troškovi negovanja zasada treba da se uklope u preostalih 5 dinara po kilogramu. Tu bi trebalo da se dodaju troškovi rezidbe, obrade,đubrenja,košenja,hemijske zaštite, pa i troškova radne snage, goriva, amortizacije, od ove godine i troškovi registracije traktora, prikolica, pa i poneke kazne od policije,… I svi u lancu mogu da nesmetano koriguju, povećavaju cene, a samo seljaku drugi određuju cenu njegovog proizvoda. Po svemu sudeći, kalkulacija je negativna. Znači da seljaci rade sa gubitkom, a svi ostali u lancu zarađuju.
To je osnovni razlog za nervozu, proteste, ali i loš kvalitet i smanjenu količinu za otkup. Izgleda da špekulantska ekonomija sama sebi seče granu na kojoj sedi. Malo je novopodignutih zasada, a i stari se ne neguju na preporučeni način, pa je pitanje koliko će višnjika biti za par godina. Ministarstvo poljoprivrede po običaju ćuti. Izgleda da nema mehanizme kojima bi moglo da utiče na tržište, da unese malo ekonomske logike u ovaj posao, koji je do skora bio isplativ, rentabilan. Ili se ne trudi, ili radi u nečijem interesu, ili …
A računi trebaju da se plate, troškovi života svakodnevno rastu, pa seljake hvata nervoza. Dolazi do mučnih scena, glasnog i mirnog negodovanja, protestvovanja zbog ovakvog razvoja događaja. Uglavnom je otkupna cena 30 dinara, pa seljaci „obećavaju“ da će iščupati zasade, da će ih isprskati totalom, i sl. U svakom slučaju, malo je verovatno da će otkupljivači naredne godine moći da računaju na prvoklasne plodove, jer će seljaci izgubiti volju da održavaju zasade, jer su radili na svoju štetu, a neće imati novca koji bi morali da ulože za narednu berbu. A sadašnji kvalitet je rezultat prošlogodišnje slične situacije, i tako u krug.
Dodatnu nervozu izazivaju česte kiše, pojava grada. Ministar preporučuje osiguranje useva, ministarstvo i subvencioniše isto, ali se i to malo odbija od i tako niske cene.
Da li je to samo niska cena na svetskom tržištu, ili je monopolski položaj izvoznika, hladnjačara u pitanju, ili je nešto treće, trebalo bi da odgovori struka, Ministar poljoprivrede i njegovi saradnici u prvom redu.
U svakom slučaju, seljaci su ostali bez prihoda. A ovih dana se vode kampanje oko poljoprivrednih zadruga, povećanja nataliteta i zadržavanja seljaka na selu. U leskovačkom kraju mladi sa sela sve više izbegavaju rad na poljoprivredi. Mladići koji su se opredelili da žive i rade na selu rizikuju da ostanu neoženjeni jer mlade devojke izbegavaju selo, a bavljenje poljoprivredom, stočarstvom pogotovo. Rade u firmama za tridesetak hiljada dinara, ili beže preko granice. Gde je ovde interes države, i da li je neko zainteresovan da se za njega bori. Došlo je vreme za pitanje: Biti ili ne biti.