NIŠ
U prisustvu patrijarha srpskog Irineja, u renoviranoj kripti crkve Svetog Marka u Beogradu, održan klavirski duo nastup Nišlije Andreja Cincarevića i Andrijane Božić iz Valjeva. Mladi niški umetnik dostojno je predstavio Eparhiju nišku i svoj grad.
Pored srpskog patrijarha Irineja, koncertu u kripti “beogradske Gračanice” su, kao posebna podrška mladim talentima, prisustvovali vladika niški Arsenije i gradonačelnica Niša Dragana Sotirovski.
Tehnički precizno, muzički i tempremantno nadahnuto, kao prirodna osobenost mladim ljudima željnim istraživanju, dvoje umetnika, posebno su se istakli u izvođenju “Plesa smrti”, francuskog kompozitora Kamija Sen-Sansa Na koncertu su izvedene i kompozicije Volfganaga Amadeusa Mocarata i P. I. Čajkovskog.
Interesantan je podatak da su mladi pijanisti, sinoć prvi muzicirali na novom klaviru, čuvene marke “Behštajn”, jedne od deset najboljih u svetu.
Uprava crkve Svetog Marka kao oraganizator, nabavila je novi, polu-koncertni klavir, namenski za renovirani prostor kripte, u kojem će se održavati koncerti, a srpska prestonica upotpuniti svoj kluturni život.
Andrej Cincarević, dvadesetsedmogodišnjak iz Niša, dolazi iz svešteničko-muzičke porodice, svoj talenat i praksu je ostvario u poznatom niškom horu “Branko” i već vrlo rano, nakon osnovnog i srednjeg muzičkog obrazovanja, uzeo je učešće u komponovanju, aranžmanima i dirigovanju.
Nakon završene Muzičke akademije u Beogradu i upisa doktorskih studija klavirskog odseka, kod dr Maje Rajković, Cincarević danas radi kao asistent na katedri za klavir Fakulteta umetnosti u Nišu.
Životno i muzičko iskustvo, pre svega u NCPD “Branko”, nastupi, turneje, brojne domaće i strane nagrade Andreja Cincarevića, daju nadu da grad Niš ima kulturnu budućnost kao prestonica juga Srbije, sa svim svojim lokalnim specifičnostima, a ovaj mladi umetnik je upravo pravi primer, kako da taj “temperament” prikažemo svetu u najboljem svetlu.
Kao zanimljivost, podsećamo da se u kripti crkve Svetog Marka nalazi grobno mesto kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Obrenović, poznate kao Draga Mašin.
Crkva Svetog Marka na Tašmajdanu građena je od 1931. do 1940. godine u neposrednoj blizini stare crkve iz 1835. godine, prema planovima arhitekata Petra i Branka Krstića.
Po opštem graditeljskom rešenju, arhitektonskim formama i polihromiji fasada, ovaj hram je projektovan prema velikom uzoru, crkvi manastira Gračanica. Opremanje i ukrašavanje hrama još nije završeno.
To je bila najveća pravoslavna crkva u predratnoj Jugoslaviji i bivšoj SFRJ, do izgradnje hrama Svetog Save na Vračaru.