Zoran Živković : POZICIJA, OPOZICIJA, KOSOVO

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

LESKOVAC

 

Predsednik Nove Stranke Zoran Živković rekoa je u intervjuu za JUGpress i nedeljnik Nova Naša reč da on “ne vidi ništa loše u tome da deca iz Goraždevca dođu da žive u Mitrovici”.

“Biće im bolje, bez obzira što su im dedovi sahranjeni, ali, na žalost, i neki njihovi vršnjaci na groblju u Goraždevcu. Mislim da će to biti lakše nego da svaki dan, svakog jutra, ustaju njihovi roditelji i oni sa zebnjom da li će se ponoviti tragedija koja se desila pre 15 godina”, dodao je Živković.

JUGpress/NNR: Često ste dolazili u Leskovac u vreme kada ste bili opozicija, kao jedini predsednik opštine na jugu Srbije koji je tada pobedio Miloševića. Imate dosta iskustva u politici, kako vama sada izgleda ova opoziciona scena, ima li u Srbiji uopšte ozbiljne opozicije ?

Živković: Prvo, moram da kažem da je za život u jednoj državi najodgovrnija vlast. Mi ovde imamo vlast koja vodi politiku na dnevnoj bazi i to ne samo politički, nego se bojim i da bi jedan ozbiljniji zdravstveni pregled doveo do toga da bi mnogi morali da izađu iz ove vlasti. Ja inače predlažem tri zakona gde se traži lekarski pregled za kandidata za predsednika, ministre i poslanike. I uporno se odbija, a da bi se zaposlili kao konobarica ili hauzmajstor u državnim organima morate da imate to uverenje. Vučić je izabran voljom građana. Bilo je izborne krađe, bilo je manipulacije u medijima, biračkim spiskovima, ali definitivno on još uvek ima podršku građana i to je pitanje na koje treba da porazmisle oni koji su glasali za njega, koji više vole da ih neko laže preko televizije nego da otvore frižider koji im je obično ispod televizora i da pogledaju da li je on prazan. Da pogledaju svoj novčanik da li je prazan i da vide svoje dete koje uči nemački i španski i japanski i izgleda da 60% dece kad ih pitate gde je vaša budućnost oni kažu „Van Srbije“.

To je realna situacija situacija u kojoj nas lažu da nam je rast džidipija najbolji, a najgori je, da nam kažu da je nezaposlenost 12%, sada već i niže, zato što je promenjena metodologija, nominalno je ista nezaposlenost kao što je bila pre 2-3 godine, da nas ubeđuju da pobeđujemo u pregovorima u Briselu sa 5:0 i 10:0, a da nam posle toga Vučić kaže u roku od 24 sati da ćemo mi da propadnemo i da se on bori i da je speman da pogine za to, ali sudbina je takva. Znači, imamo jedno vrlo bolesno stanje u državi. izgleda da je to neka svetska epidemija.

To nema veze mnogo sa Srbijom. Moram da kažem da je izbor predsednika SAD, prvih ljudi Italije, Mađarske, nekih drugih država, sve je to diskutabilno, a sve je bilo demokratski.

Opozicija u Srbiji je dobila najteži udarac 12. marta 2003. godine i od tog udarca se nije oporavila. Bez obzira što su neki ljudi koji su bili u istoj stranci u kojoj je bio i pokojni Zoran Đinđić posle toga postali i predsednici i ministri, držali vlast i bili apsolutna vlast, to nije ta politika koju je vodila stranka koju je vodio Zoran Đinđić do svoje smrti. I naravno da on nije bio savršen i da je imao svoje mane i imao i loše poteze, ali on je i sam ovako kao pokojnik, prema kome imam samo sećanja, vredniji od svih nas drugih koji se bavimo politikom posle njega.

I fali jedan čovak tog kapaciteta, kvaliteta, energije, mudrosti, spremnosti i za kompromis, ali i da nas i ubedi u nešto u šta mislite da niko ne može da vas ubedi, a dobro je za vas i budućnost, to je situacija u kojoj se mi danas nalazimo. Na političkoj sceni Srbije, naravno tu ne računam radikale i sve što liči na to i ove neke moje bivše kolege koje su u očiglednom previše intimnom i nedozvoljenom odnosu sa Vučićem, i mahom su to ljudi iz Demokratske stranke. I ja sam jedan od njih i kad pogledate iole relevantne stranke samo Dveri nemaju veze sa DS-om. Svi drugi, i Đilas kao pojedinac, i svi drugi… To govori o tome koliko je ta stranka nekada bila važna. Mi smo na pola mandata, znači predsednik je izabran pre dve godine, parlamentarni izbori su bili pre 2-3 godine, mi smo u tom nekom međuvremenu i naravno da opozicija uvek mora da gleda šta da radi dalje. Posle beogradskih izbora bilo je jasno da je to još potrebnije.

 

Na opozicionoj sceni Srbije trenutno imate dva saveza. Ta koalicija oko Jankovića je već formirana i potpisana, a u nedelju je formiran Saveza za Srbiju. Ja mislim da je to logično, da ljudi traže svoje partnere među onima sa kojima imaju nešto zajedničko. Ono što se meni ne dopada je to što i jedna i druga koalicija nemaju neko ideološko jedinstvo. Ni jedna za svoje članove, ni ova druga za svoje članove. Imamo u istom stroju neke koji se zalažu najintezivnije za Evropsku uniju i neki koji su najveći protivnici Evropske unije, neki koji se zalažu za Srbiju sa tim vrednostima zapadne Evrope i neke druge kojima je zaštita ćirilice, samo ne znam od koga, ko napada ćirilicu. Znači pitanje je da li ste naučili svoju decu da pišu ćirilicu Ako ste to uradili zaštićena je, ako to niste uradili nisu vam krivi ni Marsovci ili Amerikanci ni bilo ko. Čini mi se da imamo nedovoljnu ozbiljnost i to je loše. Ono što je dobro to je da izbori nisu prekosutra i još uvek imam vremena da se to sve ispravi.

Široke koalicije u kojoj učestvuju svi, od opozicione levice do opozicione desnice, može da se dogovori oko izbornih uslova, ali mislim da ne treba da bude na istoj izbornoj listi.

Da budem najkonkretniji, članovi i rukovodstvo Nove stranke možemo da budemo u zajedničkoj borbi za izborne uslove, ali apsolutno ne možemo da bude u koaliciji sa nekima koji nam kažu da je tranzicija u Srbiji bila pljačkaška, da je ono što smo mi radili sa Đinđićem od 2000. do kraja 2003. godine kriminal, to apsolutno nije kriminal. Da naša budućnost nije Evropska unija, a nego šta je.  Naravno da Evropska unija ima mane, ali ne postoji ništa ni blizu toliko dobro negativnom selekcijom ili pozitivnom, kad god hoćete, da nam daju nešto kao alternativu. Bajke o tome da da će braća Rusi da mi nešto pomognu oko Kosova, oko struje, oko aviona, to je zabluda.

Da li nama Rusi braća? Jesu! Da li su nam ikad pomogli u istoriji?Jesu 1945. zato što je bio dogovor da oni oslobađaju ovaj deo Evrope, a  Amerikanci onaj drugi deo Evrope. Ali to da ima bilo kakve veze sa Kosovom, sa bilo čim što se dešava u zadnjih dvadesetak godina je potpuno besmisleno. Hajde da se ne igramo, ovo je 21. vek. To je stara priča vi možete da lažete sve ljude jedno vreme, možete da lažete neke ljude sve vreme, ali nikad ne možete sve da lažete i da to traje.

Prema tome, mislim da oko izbornih uslova treba da nastupimo svi zajedno, a da u izbornoj kampanji ponudimo dve opcije, jedna proevropska i neka druga. Nova stranka će biti u koaliciji sa tim strankama, pokretima, građanima, intelektualcima, svima onima koji kažu da hoće evropske vrednosti i da žele da se bore da to budemo, ako ne mi, onda naša deca, ali što pre to bolje, deo Evropske unije sa svim onim što ona nosi, jer nosi više dobrih nego loših stvari.

JUGpress/NNR: Kako sada stvari stoje van ovih koalicionih blokova ste jedino Vi i Boris Tadić?

Živković: Nova stranka je van toga zato što ne reagujemo na javne pozive, ne reagujemo na polički dijalog preko medija, uz sve poštovanje medija, koji treba da znaju sve, ali ne da budu u direktnom prenosu, čak ni to nije mi direktan prenos pregovora, nego je to pregovor preko medija. Mislim da je to besmisleno.

Naše pozicije su jasne, mislim da smo jedina politička stranka, kroz organizaciju, kroz svoje delovanje u proteklih pet godina, kroz delovanje nekih ljudi iz te stranke koji su i ranije bili u politici, a retki su, pored mene i Vesne Rakić Vodinelić. Malo ljudi je ikad bilo na bilo kojoj političkoj funkciji bilo kada. Ali je sigurno da smo mi apsolutni lakmus, znači mera vrednosti nekoga ko nikada ne može da zamisli mogućnost da mi sarađujemo sa Vučićem. Ne zato što imamo nešto lično protiv njega, nego sa tom politikom koju on predstavlja. Znači svi drugi su, ali bez izuzetka, svi drugi su imali neko kako se to kaže očijukanje, neku razmenu lepih reči, ponuda, javni tajni, pa i saveza. pa i aktivnog delovanja.

Ako je to razlog što nas niko nije pozvao, ni jedna ni druga, ja sam ponosan na to i ne vidim drugi razlog. Svako ko se plaši koalicije sa Novom strankom, nije siguran u svoje stavove i nije siguran u svoje ciljeve, jer zna da će Nova stranka stalno da ga tera da ostvaruje svaki dan i da dela i da radi, ali i da ostvaruje svaki dan ono što je naše obećanje, što je naš izborni program. Prema tome, kažem da izbori nisu sutra, pre izbora ćemo sigurno da pričamo ponovo, jedna stvar je borba za izborne uslove i tu možemo da radimo sa svima, ali druga stvar je šta će ta lista da pomogne građanima. Mi smo dali svoj, pošto sam već imamo nekoliko, da kažem, platformi skoro predizbornih, i Savez za promene i kako se zove, 381, šta god to značilo, osim što je pozivni broj, i mi smo dali svoju političku platformu koja je praktično razrada našeg političkog manifesta i raznih programa Nove stranke. Mislim da je tu sasvimo jasno šta mi nudimo građanima.

Znači, mora da bude borba protiv kriminala takva da svi to prepoznaju kao „Sablja 2“ ili „Sablja 2019“. To je neophodno, taj korov, to đubre se ponovo nakupilo i to mora da se počisti bez vanrednog stanja, nego visokim aktivizmom tužilaštva i policije. Lustracija, donet zakon, ja sam ga poslao u Parlament, usvojen je u vreme kad je tamo bila većina kojoj sam ja upravljao, deset godina nije primenjen. Od tih 10 godina sedam-osam godina su na vlasti bili ljudi koji su se zalagali za lustraciju, ali samo na rečima. Moramo da decentralizujemo Srbiji na pravi način, da autonomija Vojvodine da bude ograničena samo državnošću Srbije, a da sve druge poslove. . . Naravno da bolje ljudi iz Leskovca znaju šta treba da se uradi za Leskovac nego neko iz Beograda.

Isto važi i za Vojvodinu da moramo da se borimo da se svi gresi prošlosti, ne samo kroz lustraciju, nego i kroz ratne zločine, počinjeni prema nama, prema građanima Srbije, ali i oni koje je neko u naše ime navodno činio prema drugima, da stavimo tačku. Ne možemo da veličamo ratne zločince, odslužio je kaznu, pa sad može da bude počasni predavač u Vojnoj školi.

General Lazarević je moj prijatelj, ja sam im sarađivao dobro i u vreme bombardovanja, znalo se gde sam ja bio kad je bilo bombardovanje, ne zna se gde su bili Vučić, Dačić i ovi drugi. Ali,  on je osuđen za ratni zločin po komandnoj odgovornosti i to ne može da se promeni. Kad ga vidim na ulici ja ću mu se javiti, ali on ne može da bude neko ko treba da bude primer za buduće oficire. I on to zna i on se sigurno slaže se sa tim. To je nešto što je neophodno Srbiji, to je, ustvari, nastavak onoga što je počeo da radi stranka u kojoj sam tada bio, Demokratska stranka nakon 5. oktobra.

JUGpress/NNR: Da li sada prepoznajete energiju među ljudima koja može da iznese promene? Čini se da ljudi sada biraju to da odu iz zemlje.

Živković: Drugačije vreme. Mnogo toga, prvo ljudi su razočarani nezavršeno demokratskom revolucijom, mirnom revolucijom posle 5. oktobra. I ja isto imam ličnu odgovornost za to i pokojni Zoran ima deo lične odgovornosti na to, zato što nismo bili dovoljno oštri. Neki bi rekli zato što nismo okrvavili ruke, ne na taj način, ali da budemo oštriji, ali su nas sprečavali neki drugi. Ono što je do 2012. urađeno moglo je mnogo bolje da se završi, ta tranzicija na način da stavimo tačku na 90-e. To nije urađeno. Ono što se dešava sada da nova vlast ima naravno 50% podrške aktivnih birača, 50% su protiv, to je jasno kao dan. Zašto oni ne izlaze i ne glasaju za opoziciju? Jer su razočarani u ljude iz opozicije, jer su izgubili volju posle toga što sam govorio o nezavršenoj priči posle 5. oktobra.

I mi tada, 5. oktobra, smo bili anđeli, nismo imali vlast, nismo mogli da se pokvarimo, onda su neki zloupotrebili vlast, neki su nabeđeni da su to radili. To nije važno, slika je drugačija, ali svako ko misli dobro svoj deci ne mora da bude veliki patriota, neka misli dobro svoje dece, sigurno da će razmišljati o tome da imaju čak i ako mu odu deca u inostranstvo, da imaju kuda da se vrate, da bar unuci budu ovde. Prema tome, ti ljudi će glasati za opoziciju Aleksandra Vučića ako im se ponudi pravi program.

Ja nisam siguran da to može da se uradi na način da vi preuzmete retoriku Aleksandra Vučića, tu nacionalističku, da pokušate da budete veći patriJota ili veći demagog ili lažov od njega uvek će vas pobediti u tome, a on je preuzeo lažno, licemerno, retoriku pokojnog Zorana Đinđića iz devedesetih i sa početka ovog milenijuma. Tako ne možete da promenite vlast, morate da kažete ljudima istinu u oči, ma koliko ona bila neprijatna, ponekad bolna, ali uvek morate da kažete i za svaki problem imate rešenje koje je racionalno, ne da lažete bolje od Vučića i da se budete veći Srbin koji će da se napije u kafani i da onda brani Kosovo, nego da ponudite rešenje koje će garantovati mir i prosperitet budućim generacijama.

JUGpress/NNR: Upravo tog rešenja nikako nema, sem onoga što čujemo da će biti saopšteno početkom septembra na Kosovu. Videli smo koji je, zapravo, program u tih 30 tačaka koje nudi Zajedno za Srbiju. Šta vi mislite, vi ste zapravo i najviši funkcioner Srbije koji je išao na sahranu deci u Goraždevcu, kada to nije bilo nimalo jednostavno ići…

Živković: I ne samo to, nego je mesec-dva posle toga, tačno 14. oktobra, su bili prvi pregovori sa kosovskim Albancima u Beču uz prisustvo najviših predstavnika Ujedinjenih Nacija, Evropske unije, Rusije, Kine, saveta Evrope, NATO pakta, OEBS-a… Rugova je bio sa druge strane i ja sam tada rekao “obezbedite Srbiju na Kosovu uslove života kao što Albanci imaju u Preševu i Bujanovcu, nisu to savršeni uslovi života, ali oni nemaju problem zato što su Albanci ni kad se školuju, ni kad hoće da rade, ni kad hoću da putuju kroz Srbiju, ne plaše se za svoj život, za bezbednost svoje dece, zato što su ove ili one nacije. Uradite vi to, uz garanciju međunarodne zajednice za Srbe na Kosovu i mi smo završili, to je ono standardi pre statusa. Hajde prvo da dođemo do toga da niko ne sme da se plaši za svoje dete kad pođe da se kupa na reci, a ne da ih neka budala pobije, kao što je to bio neki zločinac, kao što je bilo u Goraždevcu, hajde obezbedite to, lako ćemo da pričamo posle o statusu. Status može da bude ovakav ili onakav, ono što je danas rešenje koje je najmanje loše, pošto dobra rešenja su potrošena u osamdesetim godinama, to je krivica još partijskih funkcionera u jednopartijsku sistemu, tad je trebalo rešiti Kosovo sa Kaćušom Jašari, sa Azemom Vlasijem, sa tim njihovim partijskim drugovima, posle to postalo mnogo komplikovanije za dobra rešenja. Ali ono što je danas to je da nađemo formu koja će da obezbedi Srbima i drugim nealbancima bezbedan život. Ne tako da ih čuva vojska ispred svake kuće, nego da se stvori ambijent u široj zajednici da oni mogu da žive normalno. To je nešto što ide, to je podela Kosova, koja može da bude održiva, u svakom slučaju zajednica srpskih opština je ništa. Ja sam bio predsednik Stalne konferencije gradova i opština Jugoslavije. To vam je nevladina organizacija, ona je mogla da predlaže neke zakone, ali to nije predviđeno za ovu Zajednicu srpskih opština.

Ono što je korak ka potpunom miru to je nužno razgraničenje. Mnogo krvi proliveno između Albanaca i Srba ne samo u zadnjih 10-20 godina nego i ranije. Realno, oni nikad nisu živeli zajedno i sedamdeset i neke godine je bio albanski korzo kroz Prištinu i srpski, albanski kafane i srpske, albanske čitaonice i srpske čitaonice. Prema tome hajde da se ne igramo sad eksperimenta, to je nešto što bi se sad moglo namereno pogrešno protumačiti, ali nešto što je status Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.

To je prvi korak, da to nije država, ali da je to jedan model koji će da obezbedi te standarde o kojima se govori. I tu je velika odgovornost međunarodne zajednice, ja nisam zadovoljan time što oni kažu da će prihvatiti bilo kakav dogovor Srba i Albanaca. Naravno da treba da prihvatite, ali morate i da budete aktivni učesnik u tom dogovoru i da budete vrhovni garant zato što se dogovorimo. Sad imamo situaciju gde Vučić stenje, uzdiše ponovo kuka što nije jeo šniclu sa Anđelom, što mora da jede lignje koje mu kuva majka, što ona spava negde, što ne znam šta je sve iskukao zadnjih par nedelja, i stvara se atmosfera da on ima plan za koje niko ne zna kakav je plan i nije ga rekao i neće ga reći ni 9. i 8. septembra na njegovom Kosovom Polju, odnosno u Mitrovici. Nego će da kaže ” ja sam učinio sve, ali nismo mogli da ostvarimo više, ali ja sam heroj, jer sam uradio najviše u istoriji” , kao što je već ponavljao za druge stvari. Neću raditi ništa.

Sreću Albancima na Kosovu, Srbima na Kosovu, Srbima u Srbiji, Albancima u Srbiji, celom regionu ne mogu da donesu ratni zločinci i njihovi najbolji prijatelji. Vučić je bio u stranci gde imamo jednog sigurno osuđenog ratnog zločinca, koji mu je bio šef. Pregovore sa albanske strane vode ratni zločinci koji nisu osuđeni samo zato što su imali poseban status. Takvi ljudi ne mogu da donesu dobru budućnost ni Kosovu ni Srbiji, ni zajedno, ni posebno.

JUGpress/NNR: Šta uraditi sa Srbima koji žive južno od Ibra, šta uraditi sa 40.000 Srba koji žive u Kosovskom Pomoravlju, sa Štrpcem, povratničkim Osojanem, gde ima oko 2000 Srba??

Živković: Dejtonski sporazum nije doneo neku veliku sreću Bosni. To je i dalje jedna komplikovana država sa milion kontroverzi, ali je glavna stvar da posle Dejtonskog sporazuma nijedan Srbin, nijedan Hrvat, nijedan Bošnjak, musliman nije poginuo zato što je pripadnik ove ili one nacije. Hajde ostavimo taj deo, prvo, da li je će se preseliti ljudi, verovatno dobar deo. Sele se ljudi iz Leskovca u Niš, iz Niša u Beograd. Ne kao izbeglice, nego kao jedno stanje izbora boljeg boljeg života. To njihovo, ako se sele, moraje da dobiju adekvatnu zamenu za ono što ostavljaju tamo. Naravno za emocije ne, ali sve drugo što je materijalno, zaštita njihove imovine, apsolutna zaštita istorijskih spomenika, manastira i svega onoga što je srpska baština na toj teritoriji. Ali ja ne vidim, iskreno, ništa loše u tome da deca iz Goraždevca dođu da žive u Mitrovici. Biće im bolje, bez obzira što su im dedovi sahranjeni, ali, na žalost, i neki njihovi vršnjaci na groblju u Goraždevcu. Mislim da će to biti lakše nego da svaki dan, svakog jutra, ustaju njihovi roditelji i oni sa zebnjom da li će se ponoviti tragedija koja se desila pre 15 godina.

JUGpress/NNR: Sad smo ponovo u situaciji, ako je to veoma važno pitanje, jer ističu neki rokovi,  da se pričom o Kosovu pokriva sve ostalo što se dešava u Srbiji. Niko se ozbiljno ne bavi prodajom PKB-a, recimo. Milion drugih pitanja koja su vezana za Kosovo se postavljaju, a imaju finansijsku težinu… Niko se ne bavi  jugom Srbije, koji je apsolutno devastiran…

Živković: Ne samo to. Niko se ne pita, a jedan veliki kosovski problem je ko je ubio Olivera Ivanovića? Srpski organi ne znaju za ubistvo koje je izvršeno u Severnoj Mitrovici, a tamo su u Kosovskoj policiji Srbi, nisu Albanci. Naravno da tamo Srbija opravdano ima svoje službe, kao što neki drugi imaju neopravdano službe kod nas, i naravno da te službe znaju ili mogu da suze broj osumnjičenih i da izađu sa nekim imenima.  Ne, toga nema.

Naravno da postoji opstrukcija sa albanske strane, ali šta smo mi uradili? To isto kao kad mi neko kaže da su Albanci ubijali Srbe na Kosovu 1996. godine. Pa ko je tad bio vlast? Ko je imao policiju i vojsku na Kosovu? Albanci, NATO ili mi? Pa kako si dozvolio da bilo ko ubija bilo koga? Znači to su stvari koje se zamagljuju tom vekovnom borbom za Kosovo u kojoj će sad Vučić da pobedi tako što ćemo da dobijemo ništa. Ali će on da kaže dao sam poslednju šniclu i lignju za to da nešto ostvarim, ali nije mi uspelo.

Podnesi ostavku! Nemoj da mi kukaš na konferencijama za štampu, nemoj da se dereš na novinare, nemoj da se gađaš onim flašicama vode, nego podnesi ostavku ako si nesposoban da uradiš to što ti je posao. Vođa nacije, on tako sebe vidi. On kaže za vreme moje vladavine, pa to kralj Aleksandar nije govorio, a kamoli ovi nemonarhistički ljudi u Srbiji od tog vremena do danas.

I to i rast kriminala do besvesti, znači nova „Sablja“ je neophodna, i korupcija na svakom koraku, primitivizam znači socijalisti u devedesetima su bili još gori, tada smo teže živeli nego sada, mada to deluje nemoguće, ali bilo je i gore nego što je sada, ali ovo je nivo primitivizma koji nosi Srpska napredna stranka u Parlamentu, u Vladi, u ponašanju ministara, u ponašanju ljudi koji vode i ovaj grad i neke druge gradove, to je katastrofa, to ne može da bude Srbija 21. veka. Oni namerno stvaraju situaciju da se mladi, obrazovani i pošteni ljudi iseljavaju da bi ostalo mesta za njih, za talog koji se zove SNS plus SPS plus ovi drugi koji su tu sa njima. To nije slučajno, to nije eto desilo se, pa da nam 30.000 mladih i obrazovanih odlazi svake godine. Ne, ovi ih teraju da bi mogli da svoj škart stave na najvažnija mesta.

 

 

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare