Zašto Arhijerejski sabor SPC nije hteo da razgovara sa predstavnicima Srba sa KIM?

GRAČANICA-KOSOVSKA MITROVICA

Zašto Arhijerejski sabor SPC nije hteo da razgovara sa predstavnicima Srba sa KIM?

Pročitajte.

Reagovanje

Srpskog nacionalnog veća KiM, Srpskog nacionalnog foruma i

NP Srba sa Kosova i Metohije „Otadžbina“

“Crkva ne odbija (čak, prim.autora) ni one koji misle da su nevernici,
pogotovu kad i oni traže načina da dođu u Patrijaršiju, svejedno iz kakvih
namera. Uostalom, ja sam svešteno lice, a sveta tajna sveštenstva ne pravi
odbir koga ćete primiti i saslušati, ako ga neka muka vodi do vas…!”
Ovom mudrom izrekom blagopočivšeg patrijarha Pavla počinjemo ovu našu žalbu
Bogu!
Završio se Arhijerejski Sabor, a od poziva za razgovor sa predstavnicima Srba sa
Kosova i Metohije, ni reči. A, ipak, očekivali smo poziv kako bi u neposrednom
razgovoru našim duhovnim ocima ukazali na evidentnu tragediju koja je na delu
prisutna, na katastrofalno stanje u kome se našlo njihovo izgubljeno stado, da
vidimo šta nam valja činiti, sabrati se i pomoći razbijenom, prevarenom i
ostavljenom srpskom narodu u borbi za goli opstanak. Očekivali smo da arhijereji
čuju glas, vapaj ljudi koji dolaze iz tog unesrećenog naroda. Nažalost, naša
očekivanja su izneverena.
Ovako ignorisani pokušavamo da nađemo odgovor zašto je to moralo da tako bude. Do
skora mislili smo da je to hir i volja Njegove Svetosti patrijarha Porfirija i
episkopa raško-prizrenskog Teodosija! Međutim, došli smo do tužnog saznanja, da je
to ustvari, u najvećem, politka naših velikodostojnika, naših „svetih“ arhijereja!?
Šta je naš osnovni greh, ima ih dosta. Jer, nema bezgrešnih, samo Bog je bezgrešan.
Čak i kada bi bili toliko grešni, naši duhovni oci su pred Bogom imali obavezu da
nas prime, saslušaju nas i ukažu nam na grehe, oproste nam i daju savete kako dalje!?
Međutim, ipak, ovde je nešto drugo u pitanju, nešto do sada nesvakidašnje. Patrijarh
i najveći broj velikodostojnika „uhvatila“ je gordost, inat, prkos, one osobine koje ni
u kom slučaju ne pristaju velikodostojnicima. Tvrdo su odlučili, govoreći sebi: „Šta
nam možete, nećemo i ne želimo da vas primimo, niti ćemo vam ikad odgovoriti na

vaše vapaje…, za nas, ustvari, vi ne postojite, vi niste vernici, vi ste
otpadnici…“?!
Posle svega, samo tako možemo zaključiti! Dobro, i to je odgovor. Iskren i jasan
odgovor, patrijarh Porfirije i arhijereji teraju inat sa svojom duhovnom decom!?
Šta li bi rekao, da je živ, premudri blagopočivši patrijarh Pavle? Pretražismo
njegove očinske savete i naiđosmo na mudru izreku, čini nam se pravu za ovaj naš
„nesporazum“:
„Kada je sujeta prisutna onda dolazi do gordosti, svađe. Nije nesreća što mi imamo
suprotna gledišta, jer se stvar mora sagledati sa više strana. Ali često kod nas
dolazi do onog što nije razlika u mišljenju. Toga se moramo osloboditi. Ako
budemo tolerantniji, onda ćemo moći da shvatimo i to gledište drugoga. Ne da ga
usvojimo ako nije dobro, ali da ga shvatimo da ne dođe do mržnje i ovog što nas
cepa i deli“.!
Ipak, posle svega seli smo i analizirali, tražeći šta je, ustvari, pravi povod da
duhovni otac ignoriše svoju duhovnu decu. Možda smo nesmotreno, u pet pisama koje
smo uputili za poslednjih 12 meseci patrijarhu i isto toliko vladiki Teodosiju,
povredili Njegovu Svetost i Njegovo Preosveštenstvo? Analizirali smo sadržinu
svih pisama i ustvrdili da su ona napisana uz najveće poštovanje naših
velikodostojnika.
Razmišljamo dalje, tražeći odgovor na pitanje: da li je možda uzrok u kontinuitetu
reafirmisanog Srpskog nacionalnog veća Kosova i Metohije čiji je predsednik bio
blagopočivši raščinjeni vladika Artemije? Ipak, hoćemo da verujemo da ni to nebi
trebalo da bude razlog, jer je vladika Artemije duhovni otac našeg današnjeg vladike
Teodosija, nije valjda da vladika „beži“ od svoga duhovnog oca!? Otac može i da
“pogreši”, ali otac ostaje otac, razmišljamo!
U daljim traženjima uzroka, analizirali smo i naš odnos prema vlastima, posebno
sa predsednikom Aleksandrom Vučićem i njegovom kosovskom politikom. E, to već
može biti ozbiljan razlog jer su Srpsko nacionalno veće Kosova i Metohije, Srpski
nacionalni forum i Narodni pokret Srba sa Kosova i Metohije „Otadžbina“, u dubokom
neslaganju sa tom politikom, dok na drugoj strani velikodostojnici naše crkve su u
velikoj saglasnosti sa njom.

Dakle, zaključismo, da je naš ključni greh to, što se ne slažemo sa Vučićevom
izdajničkom politikom.
Kao da je politika Crkve, da sve što se ne sviđa aktuelnoj vlasti, nije prihvatljivo i
za Crkvu!
Do takvog zaključka doveo nas je dosadašnji odnos Patrijarha i većine
velikodostojnika prema političkim odlukama Aleksandra Vučića i njegove vlasti,
koje najdirektnije konvergiraju sa politikama međunarodnih centara moći i kosovskih
separatističkih vođa.
Nažalost, i deo saopštenja Svetog arhijerskog sabora sa njegovog poslednjeg
zasedanja upućuju, hoćemo da verujemo, u nerazumevanje onoga što se dešava u našoj
južnoj pokrajini!
Razumljiva nam je oštra kritika Sabora albanskih vlasti na Kosovu i Metohiji, jer
ona je beskrupulozna, usmerena na nestajanje našeg naroda, naših korena i naše
Crkve sa svete srpske zemlje. Ali, ni jednom rečju ne osvrnuti se na katastrofalnu
politiku srpske vlasti koja, je u mnogome zaslužna za stanje u kome su se Srbi na
Kosovu i Metohiji našli, nije u skladu sa stvarnošću. Da ne nabrajamo šta je sve ta
politika, bez ikakve potrebe predala i prepustila tzv. Republici Kosovo!? Takođe,
ne možemo razumeti prećutkivanje crkve Nemačko-francuskog sporazuma i Ohridskog
dogovora, a pogotovu nikako ne možemo razumeti podršku Briselskom sporazumu, koji
je temelj izdaje Kosova i Metohije. Pozvanje Sabora u svom saopštenju „da se
problemi na Kosovu i Metohiji moraju rešavati isključivo dijalogom, zasnovanim na
poštovanju Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN i međunarodnim poveljama koje
garantuju očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Srbije na
ovom prostoru…“ i podržavati Briselski sporazum, prećutati Francusko-nemački
sporazum, Ohridski dogovor, koji su protivni Rezoluciji, je za nas nerazumljivo i
opasno. Takođe zalaganje Sabora za „uspostavljanja funkcionalne Zajednice srpskih
opština“ , poslednjeg kamena u temlju tzv. nezavisne Republike Kosovo, (po
Briselskom sporazumu ona je okviru „Ustava tzv. Kosova“), pogubno je!? Ovim
preporukama Crkva ne da je ušla u politiku, već je najdirektnije dala blagoslov
kontinutetu izdaje koja još uvek traje.

Zašto je Crkva dajući blagoslov predsedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću,
„zaboravila“ svoje osude njegove (Šešeljeve) politike devedesetih godina (videti
odluke Sabora), koja je jedan od uzročnika stradanja naroda, koja je, nažalost, i danas
tema nedobronamernih centara moći da srpski narod zbog takve politike pokušavaju
da nepravedno anatemišu. Blagoslovom Crkve Vučiću da „brani“ srpski narod u UN od
međunarodnih nepravednika i od posledica njegove (Vučićeve) politike, ustvari,
zaokružuje i amnestira i Vučićevu politiku izdaje Kosova i Metohije.
Tako je Sabor izdajnika svetog Kosova promovisao u „spasitelja“ srpskog naroda!? Šta
bi danas rekli da su živi blagopočivši patrijarh Pavle, mitropolit Amfilohije,
vladika Atanasije Jevtić!? Sigurno je „da se u grob prevrću“!
Rekosmo i spasismo dušu, jer svako ćutanje bilo bi saučestvovanje u sopstvenom
nestajanju!
Citiraćemo još jednom premudrog patrijarha Pavla: „Smirenost je dakle, braćo i
sestre, majka sviju evanđelskih vrlina, jer se Bog gordima protivi, a smirenim
daje blagoslov“!!!
Posle svega, mi odlučismo da budemo smireni, ne bi li izmolili Božji blagoslov,
iako imamo razloga da vrištimo do neba! Borićemo se smireno za naše Kosovo, jer,
„Bog smirenima daje blagoslov“. Taj blagoslov je mnogo vredniji od blagoslova gordog
nam Patrijarha!!!
Kako radili tako nam Bog pomogao!
U Gračanici, 28. maj 2024.
INFORMATIVNA SLUŽBA
SRPSKOG NACIONALNOG VEĆA
KOSOVA I METOHIJE

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare