LESKOVAC
(Nova Naša reč)
Omladinska zadruga Leskovac osnovana je 1. novembra 1984. godine. Osnivač je bio ondašnji Savez socijalističke omladine Leskovac uz pomoć nekih firmi, kao što su bili „Graditelj“, Zdravlje“, „Nevena“ i druge. Dušanka Savić, danas direktor Omladinske zadruge Leskovac, jedan od osnivača i „vlasnik“ članske karte broj 11, kaže da je cilj bio da se omladini omogući da radeći zaradi neki novac, a da sve to bude praćeno nekim zakonskim propisima.
„Omladinske i studentske zadruge se u Srbiji javljaju još pre Drugog svetskog rata, tačnije 1939. je osnovana Univerzitetska studentska zadruga u Beogradu, koja, uzgred, i danas postoji i radi. To je u početku vrlo brzo zaživelo, mnogo mladih nezaposlenih lica je učestvovalo u tom procesu. Bilo je nekoliko hiljada članova zadruge! Radilo se na svim mogućim poslovima kao što je čišćenje zgrada koje su tada zidane, na poslovima pijačne naplate trošarine, deljenja raznih flajera, nekih novina, montiranju i demontiranju štandova za razne sajmove koji su se održavali u Leskovcu… Radilo se na teritoriji čitavog okruga. To su uglavnom bili sezonski poslovi, od par dana i par meseci, pa i čitavu godinu. Poslodavcima je bilo fino, posebno ako zadrugari rade na nekim poslovima za koje su i školovani, jer su se istovremeno obučavali, ali i poslodavcima bili na oku, mogli su da ostanu da rade za „stalno“. Taj posao radimo i danas, samo u smanjenoj meri, znatno je manje zadrugara, ukupno ih je oko 300-400, a broj varira zavisno od godišnjeg doba. Leti ih je znatno više, kada krenu sezonski poslovi, naročito u hladnjačama. Zakonske regulative kažu da u Omladinskim zadrugama mogu da rade samo lica do 30 godina starosti. S druge strane, svima se plaćaju porezi i doprinosi za ono vreme koliko su radno angažovani, odnosno teče im radni staž.“
Broj zadrugara je znatno manji nego nekad, a direktorka Savić smatra da je razlog tome što su mnogi mladi otišli u inostranstvo, a s druge strane veliki broj mladih ljudi je zaposlen u firmama kao što su „Džinsi“, „Falke“, „Jura“… Savićeva misli i da je danas poslodavcima manje poznat sistem rada zadrugara, nego što je to bilo pre par decenija.
„Mi kontaktiramo sa poslodavcima, nudimo naše usluge i oni na ovaj način mogu da steknu nove radnike, a radnici da steknu iskustvo i vide da li su ili nisu za tu vrstu posla. To je praktično neki probni rad. Na žalost, to su neki novi poslodavci, nije to zaživelo kod njih… Ja sam u ovom poslu 34 godine i smatram da bi poslodavce trebali da edukujemo. Danas naši zadrugari rade u već pomenutim hladnjačama, u nekim buticima, kompaniji „Aktavis“…“
Uslov da bi neko postao član zadruge je da je nezaposleno lice, đak ili sudent i da ima 15-30 godina starosti. Cena rada je u u okviru zakonske regulative i iznosi 143 dinara po satu u neto iznosu. Direktorka Dušanka Savić kaže da su nekada obaveštavali zadrugare preko lokalnih televizija, ali su shvatili da informacije mnogo brže stignu i više ih vidi ako koriste društvene mreže, sms-poruke ili da zadrugari jedni druge obaveste o trenutnim potrebama. Naravno, i sami zadrugari treba da traže posao, da ne čekaju da to neko radi u njihovo ime.