BEOGRAD
Nakon zahteva predsednice Vlade Republike Srbije da se nevladin sektor oglasi povodom dešavanja na Kosovu, BIRODI je napravio analizu pravih akata, koji su bili deo Ahtisarijevog plana i kojeg je Kosovo prihvatilo, odnosno pravnih akata, koje su politički predstavnici Srba na Kosovu prihvatili korišćenjem prava i ispunjavanjem obaveza u okviru kosovskog pravno-poliičkog sistema, a to su Ustav Republike Kosova i iz njega proisteklih zakona, a pre svega Zakona o lokalnoj samoupravi Kosova i Zakona o međuopštinskoj saradnji Kosova predlažemo da:
1. Srpska lista kao dominantna politička snagu na nivou srpske zajednice se vrati u institucije Kosova i skladno Zakonu o lokalnoj samoupravi i Zakonu o međuopštinskoj saradnji, koji daju zakonsku osnovu za fomriranje Zajednice opština sa srpskom većinom kao instrumenta autonomije, iniciraju njeno formiranje.
Naime, Zakon o međuopštinskoj saradnji daje pravo udruživanja opština na nivou zajedničkih zajedničkih administrativnih organa, javnih institucija, javnih preduzeća i javno-privatnih partnerstava i radnih grupa. Upravo ove oblasti mogu biti deo nadležnosti ovlašćenja Zajednice opština sa Srpskom većinom. Iz ovako formulisanih nadležnosti moguće je izraditi i statut Zajednice opština sa srpskom većinom kao normativni akt koji, reguliše rad ovog mehanizma autonomije srpske zajednice.
Dalje, Zakon o lokalnoj samoupravi pored definisanja autonomije Srba u oblasti bezbednosti, zdravstva, školstva, kulture i verskog nasleđa u članovima od 19 do 23, ovaj zakon definiše u članu 30 stav 2 pravo opština sa srpskom većinom da u okviru svojih izvornih ovlašćenja sarađuje sa opštinama i institucijama, uključujući vladine agencije, u Republici Srbiji. U zakonu se navodi da „saradnja može poprimiti oblik pružanja finansijske i tehničke pomoći od strane srpskih institucija, ukjučujući pomoć u stručnom osoblju i opremi, a sve u cilju realizacije poslova iz oblasti opštinskih nadležnosti“.
Ova dva zakona čine pravni osnov za primenu Briselskog sporazuma. Značajan deo ova dva zakona su ugrađena u Briselski sporazum. Ustavni sud Kosova nikada nije dva navedena zakona proglasio antiustavnim.
Primenom ova dva zakona ostvario bi se na ustavu i zakonu garantovani nivo autonomije srpske zajednice na Kosovu. Sprovođenje ovih zakona bi bili deo uslova članstva Kosova u EU u okviru Poglavlja 23, 24 i 35.
2. Vlada Kosova da postupi u skladu sa navedenim zakonima i srpskoj zajednici omogući autonomiju u oblasti bezbednosti, zdravstva, školstva i kulture i verskog nasleđa, ali i saradnju opština sa srpskom većinom sa opštinama i institucijama u Srbiji.
3. EU da prekine sa pristupom „bitno je da se ne biju“, tj. dovoljno je da Srbija i Kosovo u nedogled pregovaraju o prepakovanim verzijama Ahtisarijevog plan. Zato predlažemo primenu postojećih zakona koje su priznale obe strane u sukobe, jer to je osnov vladavine prava,
Kosovski problem je, između ostalog, posledica izostanka procesa EU integracija Srbije i Kosova. Izostanak evropskih integracija je doveo do situacije da prioriteti ekonomskog razvoja, jačanja vladavine prava i institucionalnog integriteta uz jačanje slobodne javnosti su ustuklnuli pred politikom međašenja, etnonacionalizma i korupcijom zarobljene države0, koji su suprotni principima EU, a što i Srbija i Kosovo plaćaju egzodusom pre svega vitalnih i obrazovanih građana, koji u državama EU traže i nalaze ono što nemaju na Kosovu i u Srbiji.