LESKOVAC
U organizaciji Narodnog muzeja održan je turnir u društvenoj igri „Proboj Solunskog fronta“.
Turnir se organizuje kao kulturno-obrazovna aktivnost namenjena deci osnovnoškolskog uzrasta u sklopu izložbe „Ratni put moravske divizije 1914-1918“.
Igra „Proboj Solunskog fronta“ nastala je u sklopu projekta „Da rat ostane samo igra“.
Nosilac projekta je Savez boračkih organizacija Republike Srbije (SABOR) koji u saradnji sa centrom za poslovne veštine iz Beograda, a pod pokroviteljstvom Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja organizovao je do sada turnire u ovim igrama u desetak gradova.
U Leskovcu je turnir održan u OŠ „Svetozar Marković“, gde su učenici ove škole imali prilike da se ogledaju takmičeći se u toj igri. Održan je i mali turnir u slaganju puzli, gde su se takmičili đaci OŠ „Josif Kostić“. Učesnici su nakon takmičenja obišli izložbu „Ratni put moravske divizije 1914-1918“ u Narodnom muzeju Leskovac.
Sam turnir je zapravo druženje i učenje kroz igru, sa jasnom i iskrenom porukom „Da rat zauvek ostane samo igra“, poručuje idejni tvorac igre „Proboj Solunskog fronta“ Goran Radomirović, diplomirani grafičar i ratni vojni invalid, koji pojašnjava da je igra, u stvari, spoj
„Cilj je da se deca na jedan lep, edukativan i zanimljiv način upoznaju sa činjenicama vezanim za proboj Solunskog fronta, da se međusobno i neposredno druže, da to ne budu samo uz tv ili uz kompjutere… U početku smo imali neku bojazan da deci ovo neće biti interesantno, ali se ispostavilo da nismo bili u pravu. Kako to izgleda može da se vidi na sajtu www.solunskifront.rs. Inače, igru mogu da igraju 2,4 ili 6 igrača. Postoje dve strane, jedna su sile Antante, a drugi pripadaju Centralnim silama, kao što je i bilo u realnosti. Sama igra je sublimacija šaha i igara kao što je „Ne ljuti se čoveče“ i „Riziko“. Svaka figurica je obeležena nekim brojem i to nije bitno za igru, ali je bitno za one koji hoće da nauče malo više, jer personifikuje neki stvarni puk koji se našao u borbi na obe strane. Uz igru se dobija, pored uputstva, i mala istorijska čitanka gde im je što-šta pojašnjeno, ali profesorima istorije ostavljamo da to rade detaljnije. Sama igra je, da napomenem i to, napravljena iz pijeteta prema svim učesnicima u bici, bez obzira na kojoj su strani ratovali, sa željom da rat ubuduće bude samo ovakva vrsta igre.“