BEOGRAD
Savet Vlade Srbije za borbu protiv korupcije upozorio je da broj kontrola i inspekcijskih nadzora u oblasti proizvodnje i prometa hrane nije dovoljan u odnosu na ukupan broj subjekata koji posluju sa hranom. U izveštaju o bezbednosti hrane u Srbiji ukazuje se na nedostatak inspektora, netransparentnost pojedinih institucija, ograničena sredstva za laboratorijske analize i sve izraženiji problem organizovanog falsifikovanja prehrambenih proizvoda.
Prema podacima iz izveštaja, u Srbiji postoji više od 100.000 subjekata koji na različite načine rukuju hranom. Među njima su porodične farme, mali zanatski proizvođači, prodavnice i pekare, ali i veliki trgovinski lanci, restorani i industrijski pogoni.
Iako su pojedine institucije u prethodne dve godine povećale broj kontrola, Savet ocenjuje da bezbednost hrane i dalje nije adekvatno zaštićena zbog brojnih sistemskih ograničenja.
Podaci predstavljeni u izveštaju dostavljeni su Savetu iz nadležnih institucija zaduženih za kontrolu i bezbednost hrane. Savet navodi da nema mogućnost da ih samostalno proveri, ali ocenjuje da su neke institucije korektno odgovorile na postavljena pitanja, za razliku od Uprave za veterinu, koja je dostavila, kako se navodi, paušalne i nepotpune podatke.
Nedostatak inspektora i netransparentan rad institucija
Jedan od ključnih problema predstavlja nedovoljan broj inspektora u gotovo svim službama koje kontrolišu kvalitet i bezbednost hrane.
Prema informacijama dostavljenim Savetu, Uprava za veterinu suočava se sa ozbiljnim nedostatkom stručnog kadra. Iako je sistematizovano 97 inspektorskih radnih mesta, ona nisu popunjena. U pojedinim okruzima svega nekoliko inspektora zaduženo je za nadzor stotina objekata, među kojima su klanice, mesare, mlekare i farme.
Zbog takvog stanja, inspekcije često izlaze na teren tek nakon prijave ili kada se problem već pojavi, umesto da nepravilnosti otkrivaju preventivnim kontrolama.
Savet ukazuje i na preklapanje nadležnosti Uprave za veterinu, Sanitarne inspekcije i Fitosanitarne inspekcije. Takva podela poslova, prema oceni ovog tela, može da otvori prostor za korupciju i zloupotrebe.
Dodatni problem predstavlja položaj Direkcije za nacionalne referentne laboratorije, koja ne funkcioniše kao nezavisna agencija za bezbednost hrane, već kao organizaciona jedinica unutar ministarstva. Savet navodi da rezultati analiza često nisu dostupni javnosti dok ne prođu, kako je navedeno, „političke filtere“, što narušava poverenje potrošača.
Ovakav sistem otežava i rad proizvođačima koji žele preventivno da provere ispravnost svojih proizvoda pre nego što ih puste u promet. Direkcija, naime, prima uzorke isključivo službenim putem, odnosno preko inspekcija, pa su proizvođači koji žele brzu proveru upućeni na komercijalne laboratorije.
Iako Direkcija raspolaže potrebnom opremom za laboratorijske analize, njen rad u periodu od 2022. do 2025. godine, prema izveštaju, ograničavali su nedostatak zaposlenih, spora digitalizacija i komplikovane procedure. Zbog toga sistem ne može dovoljno brzo da reaguje i spreči da neispravna hrana dospe na tržište.
Direkcija obavlja laboratorijske analize, dok je Uprava za veterinu zadužena za kontrolu celokupnog lanca proizvodnje, prerade i prometa hrane životinjskog porekla. Međutim, Savet ocenjuje da rad Uprave nije dovoljno transparentan.
Nedovoljno novca za analize i slaba informisanost potrošača
U izveštaju se ukazuje i na nedostatak sredstava za uzorkovanje i laboratorijske analize. Budžeti namenjeni inspekcijama su ograničeni, zbog čega se novac za analize često potroši pre kraja godine. U takvim okolnostima inspekcije kasnije mogu da reaguju uglavnom na prijave građana i očigledne nepravilnosti.
Savet posebno kritikuje način na koji se javnosti predstavljaju podaci o otkrivenim prevarama u oblasti hrane. Informacije Poljoprivredne inspekcije često se objavljuju kroz pojedinačne, opšte izveštaje na sajtu Ministarstva, umesto da budu dostupne u jasnim i trajnim javnim registrima.
Dodatni problem predstavlja to što se pojedina obaveštenja o povučenim proizvodima nakon određenog vremena uklanjaju sa sajtova nadležnih organa. Zbog toga potrošači mogu ostati neinformisani o rizicima i proizvodima koji su prethodno povučeni iz prodaje.
Organizovano falsifikovanje hrane sve veći izazov
Savet upozorava da je u Srbiji sve izraženiji problem namernog i organizovanog falsifikovanja hrane radi ostvarivanja profita, što prevazilazi kapacitete standardne poljoprivredne inspekcije.
Kao primeri navode se proizvodnja lažnog meda i vinskog sirćeta, razblaživanje rakije industrijskim alkoholom, kao i dodavanje biljnih masti u sir i kajmak. Prema izveštaju, takve prevare postaju tehnološki sofisticiranije, dok poljoprivrednoj inspekciji često nedostaju forenzička i finansijska znanja potrebna za praćenje tokova novca i sirovina, od proizvodnje do krajnjeg potrošača.
Savet ističe da problemi ne prestaju ni kada inspekcija utvrdi nepravilnosti, zapleni robu i podnese prijavu. Prema oceni ovog tela, sistem često zakazuje u sudskoj fazi postupka, jer prijave zastarevaju, dok se izrečene kazne neretko približavaju zakonskom minimumu.
Predlog mera za unapređenje kontrole hrane
Kako bi se unapredila bezbednost hrane i smanjio prostor za korupciju i zloupotrebe, Savet predlaže formiranje centralizovanog tela koje bi objedinilo sve inspekcijske službe.
Među preporukama su i hitno popunjavanje upražnjenih radnih mesta, povećanje broja zaposlenih u inspekcijama u kojima postoji visok rizik od nepravilnosti i zloupotreba, kao i zapošljavanje mlađih stručnjaka i njihova kontinuirana edukacija.
Predlaže se i jačanje kapaciteta Nacionalne referentne laboratorije u Batajnici, povećanje broja nenajavljenih uzorkovanja hrane i uspostavljanje trajnog preventivnog sistema kontrole žitarica i stočne hrane, počev od polja i silosa.
Savet ocenjuje da su za efikasniju zaštitu potrošača neophodni bolje opremljene i kadrovski osnažene inspekcije, transparentniji rad nadležnih institucija i sistem koji omogućava brzo otkrivanje nepravilnosti, ali i delotvorno kažnjavanje odgovornih.
(Kraj) SP/AS
