Poruke povodom rođendana Sofije Negić

BEOGRAD

12. September 2023.

Draga Sofija,

image001 (12)

Sofija Negić. Foto: Porodična arhiva

Nedostaješ mi od kako si otišla među zvezde. Svaki dan pomislim na tebe. Nisi nestala, jer  „srce kuca, tu je”, baš kao u pesmi Partibrejkersa, moja si drugarica zauvek, moje srce te pamti.

Kad god čujem neki novi bend, pomislim kako bih voleo da zajedno preslušavamo i komentarišemo novu muziku. Pitam se kako bi se tebi svidelo ono što sada slušam.

Sada sam stvarno dobro navežbao da sviram na gitari sve one pesme koje si mi zadavala kao  „domaći”. Da me samo sad čuješ. A možda me ipak nekako čuješ, jer verujem da kad se sa toliko dobrih osećanja povežemo s nekim, da je ta veza neraskidiva kroz sve svetove, od prvog do poslednjeg neba. I zato često sviram gledajući zvezde i oblake. 

Krenuo sam u drugu školu i dobro mi je tamo. Među decom ima čak i onih koji isto vole da crtaju grafite. Jedna devojčica ima zelene pramenove, a druga nosi Rammstein majcu, kao i ti. Siguran sam da bi ti se svidelo u toj novoj školi, pa onda zamišljam da je sve kao pre, samo bez onih loših stvari ― da se sačekujemo da idemo zajedno u školu, da me ti uobičajeno „izvlačiš” iz potencijalno katastrofičnih situacija u školi jer zaboravim na neku školsku obavezu, i da je škola bolje mesto jer si ti tamo. A posle škole, da šetamo po gradu, pričamo o muzici i one neke zanimljive priče, da se smejemo, mi „metalci” po našim plejlistama i zubnim protezama. Tada imam osećaj kao da si sa mnom, nekako. Lep osećaj. Još kad bi to nekako pomagalo za fiziku, hemiju i matiš. I za solfeđo u muzičkoj školi. Tebi su ovi predmeti tako dobro išli. Bio sam ponosan na tebe kada si išla na takmičenja i zadivljen kako si postala odlučna kada govoriš o svojoj budućnosti. Ti si me oduvek motivisala, u svemu, a ipak nikad nisam imao osećaj pritiska da nešto moram ili bi trebalo da uradim zbog bilo kog drugog osim mene samog i moje lične radosti. Pokazivala si toliko razumevanja za sve oko sebe, kao da si odrasla. Nije čudo da smo te voleli. S tobom sam uvek osećao da sija sunce, moja sunčana Sofija. Uteha mi je da si sada, bar, uvek sa mnom. Smislio sam tvoj tag. Nadam se da ću ga nekad nacrtati negde u gradu, u znak sećanja na tebe.  

Tvoj drugar Miljan

Draga moja brale,

Često mi nedostaješ, pa te onda potražim. Pronađem te u mislima, pronađem te u slikama, pronađem te u pesmama. Nadam se da ti je, gde god da si sada, svaki trenutak kao najbolji koncert.

Voli te tvoja Sofija <3

Najdraža moja Sofija, Sofi, ovo je uvek bio jedan od najsrećnijih dana u mom životu, kad smo svi bili zajedno i pevali ti pesmu Danas nam je divan dan, našoj Sofiji rođendan! Ti si bila presrećna, uživala si kad smo svi zajedno, nasmejani i veseli, tu su naravno i pokloni. Naravno i torta, koju je mama s ljubavlju pravila.

Od onog najnesrećnijeg dana, 3. maja 2023. godine, kada sam pitala tvoju mamu, koju obožavaš i voliš, kao i tvog tatu: Da li je živa, s druge strane čujem jedva izgovorenu reč: Nije. Celi svet se srušio na mene, želela sam samo da umrem i budem s tobom. To se nije, maco moja, dogodilo, zatim sam mislila da je to ružan san, da ćeš se pojaviti onako vesela, nasmejana, puna života i izlečiti svu tugu i bol, kao što si to i ranije činila. Dovoljan je tvoj iskreni osmeh i snažan zagrljaj, svi bolovi i problemi nestanu.

Šta da ti danas, srce moje, na tvoj 14. rođendan poželim, osim da si s anđelima i dragim osobama, da se družite jer vas je mnogo, nevinih, mladih, najboljih iz celoga sveta nastradalo na takav način. Želim ljubavi moja, anđele moj, da sa ostalim drugaruma, anđelima sačuvate svu decu sveta, da se ovakva zlodela ne ponove i ako možete popravite ovaj svet. 

Dušo moja, ti znaš da sam uvek sa tobom, uvek ću biti i beskrajno te volim. Radujem se danu kada ćemo se sresti i kada ćeš me čvrsto zagrliti. Svima je preteško i puno te dobrih ljudi voli, nisu, Sofi, svi zli. Mnogo pati tvoj ujko i svaki dan te posećuje. Puno nedostaješ svom bratu, koji nema još pet godina, svašta je on planirao da uradi sa svojom sekom Sofijom. Sada, stalno pravi neke mašine, da ide na neku daleku planetu i da te vrati kući. 

Zbog njih, mame, malog brata, tate, ujke, dede i svih kojima neizmerno nedostaješ, moram ostati s njima jer ja sam mama i baba i tu sam da pomognem. Mada, ljubavi, bol je ogromna i nikad neće proći. Sunce moje, srećna sam što te imam, ma gde da si. 

13.09.2023. 

Zauvek tvoja baba Đulkica

Kumica moja,

Tvoj 14.rođendan nismo uspele zajedno da dočekamo. Nismo znale da će neko uzeti šansu za zagrljaj. Da bar još jednom vidim te iskrene tvoje okice, da ti pružim zagrljaj pun ljubavi. Da budem pored tvoje neopisive dobrote i velikodušnosti. I kad nam je teško bodrimo jedna drugu. Sad nam ostaje da verujemo da ćemo se ponovo sresti , i krenuti tamo gde smo stale. Obećavam ti. Jedina stvar koju sam oduvek želela je da budeš srećna, pa ti to želim i ovaj put. Pronalazila si je u malim ali vrednim stvarima, bila si hrabra i svoja. To je tvoj najveći uspeh. Ponosna sam! Mislim na tebe anđele. Hvala ti što si pokazala šta je ljubav, šta zapravo znači biti dobar i pošten čovek.Drago mi je da sam poznavala takvu osobu kao što si ti. Volim te najviše na celom svetu.Nedostaješ. Srećan rođendan.
Tvoja kum Mia

Foto: Privatna arhiva

….

Draga moja najdraža Sofija, Uskoro će tvoj rođendan, setio sam se kako ste mi jedne godine, ti i Olga čestitale rođendan tako što ste mi napravile tortu i žurku u minecraft-u. Iako je Ogla tada bila u Nemačkoj, a mi ovde, bili smo zajedno. To mi je bio toliko divan dan koji ću večno pamtiti. Smejali smo se i zabavljali sve vreme i bili smo presrećni. Ne znam šta ja sada za tvoj rođendan da napravim, kakav svet da izmislim, a da u njemu budemo opet svi zajedno i da se smejemo. Neprestano mislim o tome. Postoji li negde neki svet za nas, u igrici, na Zemlji, nekoj drugoj planeti… I znam da postoji, znam da smo tamo svi srećni, bezbrižni, da smo zajedno, da se družimo pevamo, igramo, niko nas ne nervira i nemamo nikakve probleme. I u tom svetu, kao i u ovom, ti si najlepša, najbolja i najposebnija devojčica u mom životu.

V.

Sofija, mnogo mi nedostaješ, želeo bi samo da te zagrlim još jednom. Još od kad sam počeo da se družim sa tobom, obožavao sam svaki momenat koji smo proveli zajedno, i dalje se sećam kad dođem u školu smoren i ne želim da budem na časovima, ti si uvek bila tu da me sačekaš sa tvojim toplim zagrljajem, i tako sam uvek bio srećan u školi. Želim nekad da te vidim opet i da priČamo opet kao što smo pre.

Nikola

SREĆAN TI ROĐENDAN SOFI !!!

Nadam se da ti je lepo tamo gore i da se zabavljaš. Mislim na tebe svaki dan i ponekad se sećam koliko smo gluposti zajedno uradile i koliko puta smo se zajedno sa Simonom zabavljale. Na primer, kada smo otišle zajedno na bazen, i to više puta, kada smo slavile Božić zajedno, kada smo spavale kod tebe, kada smo izlazile, kada ste me zaboravile u parku i Beba se naljutila na tebe, kada smo otišle u Starbaks, kada si ti spavala kod nas i još milion puta smo se viđale. I sa ovim želim da kažem da te mnogo, ali mnogo, volim. Nadam se da ćeš pročitati ovo pismo. 

VOLIM TE SOFI 

Viki

….

Retko se nalaze ljudi koji posmatraju svet sa istom merom začuđenosti i radoznalosti, bez trunke osude, kao ti. Retki su ljudi koji svet ne dele na nas i njih, već oko sebe prepoznaju i prihvataju druge, sa svojim vrlinama i manama. Tebi je to bilo prirodno. Radovala si se svemu što tek dolazi, bez mržnje i straha od nepoznatog. Bila si drugačija, a opet svim svojim bićem, bez sumnje – naša.

Imali smo privilegiju da učestvujemo u tvom prekratkom putu na ovom svetu, za šta osećamo beskrajnu zahvalnost.

Uprkos daljini, vaše drugarstvo je opstalo i bilo nešto posebno.

Za našu Olgu, ti si zauvek  „brat” i  „buraz”, najbolja, posebna drugarica, za nas – naše divno dete, sa kojim je sve bilo lako i lepo.

Smiljanići

Samo Sofija, samo ljubav!

Piši, briši… Ne znam kako da počnem, šta bih o tebi mogla reći, a da se iznutra ne raspadnem od bola. 

No, to nisi ti, moja Soko, ti si oduvek i zauvek bila i bićeš razdragana iskrica svetlosti koja peva  „Here comes the sun” i širi ljubav. Stoga ćemo ovo pismo povesti u drugom pravcu, evo pustila sam The Beatles-e i sad si mi tu i tako volim kad si mi tu. 

Srećan ti rođendan, Sofija!

Hvala ti što me čuvaš odozgo i što mi diriguješ i nameštaš divne stvari, ljude, situacije. 

Mnogo nedostaješ Marku i meni da nam pomogneš u razrešavanju svih  „zašto” misterija, da se igramo sa Lenom, pričamo i brčkamo.

Ne prođe dan, a da se ne zapitam da li bih konačno ja bila  „najmlađa od starijih” i povela te kroz koju godinu na žurke da đuskamo do jutra. Da li bi ti se svideo liquid dnb? Da li bi sa mnom mozda prvi put popila koju više? Kako bi ti bilo društvo u Petoj? Kako bi prošle prve ljubavi i ljubavni jadi? 

Fali mi previše odgovora u ovom prokletom matriksu… Zbog toga često pobesnim, a onda se setim tvog glasića koji kaže  ͈ne razumem, kako neko može da ne voli Beatles-e” i tad si tu, u svakoj ćeliji moga bića. Kao najčistiji izvor ljubavi, dobrote, razumevanja i mudrosti. 

Bože, nikada neću zaboraviti kad smo pravile koncerte, plavih loknica i tvog osmeha kad te posle otpevane pesme zavrtim onako malecku. Ali maco moja, to je to, tu si, ja to znam, evo kreće mi na shuffle mood-u „And I love her”, a obraz mi miluje nežni zrak sunca, baš kao tvoje malene ruke nekad.

A love like ours

Could never die

As long as I

Have you near me

Bright are the stars that shine

Dark is the sky

I know this love of mine

Will never die

And I love her

Sofija, hvala ti na svemu što jesi! Hvala ti što me svaki dan činiš boljom osobom! Hvala ti za sva sećanja, a još veće ti hvala za smernice koje mi sada daješ. 

Mislila sam da neću pokrenuti temu ogorčenosti i kakvih ljudi ima, no ne vredi, i to si mi probudila, istinu…

Istinu i ljubav.

Bez istine nema ljubavi.

Posebno ti hvala za snagu koju mi svakodnevno daješ, a kako je ljubav dvosmerna ulica, dajem ti obećanje da ću se, i pored ove neprolazne tuge, svaki dan truditi da budem svetlost i radost.

U tvoju čast. 

Volim te zauvek… and how I wish, how I wish you were here.

I da, trudiću se da ne živim u prošlosti, već u sadašnjem trenutku, svake sekunde svesna da sam imala čast da budem tvoja neformalna tetka. 

Why she had to go?

I don’t know, she wouldn’t say.

I said something wrong.

Now I long for yesterday.

Zauvek. To the moon and back.

P.S. Nedostaju mi viber poruke u najjačoj grupi na svetu, pa makar i one ciklične poruke koje ako ne pošalješ, nešto ti se neće ispuniti…

Još jednom zauvek ali zauvek ostaješ moje srce života.”

Lina

Od kada smo se upoznale, u vrtiću, postale smo bliske. Družile smo se u vrtiću, van njega, spavale smo jedna kod druge. Uvek sam volela to što si bila iskrena, imale smo sličan humor, pa smo se stalno smejale, branila si me kada je bilo potrebno i bila si tu za mene. Volim to što si imala svoje ja, volim sve u vezi tebe. Ljudi često govore da se stvari dešavaju sa razlogom, ali nikada neću naći normalan razlog za ovako nešto. Jedino što mi ostaje da se sećam svih naših uspomena i sećanja. Svaka uspomena sa tobom bila je najlepša. Toliko mi nedostaješ. Nikad se baš ovako nisam osećala, ne znam ni kako da opišem ta osećanja. Volim te najviše, zauvek ću. 

Srećan rođendan, najdraža moja Soko. 

Tara

Sofija srećo… Dušo…Pametnice…Srce života…

Uf, kako nedostaje tvoja prisutnost, tvoje Biće ovde sa nama na Zemlji,

baš sve Srećo, tvoj zagrljaj i moj poljubac u čelo…

Neću da te zamaram, znam to… 13. Septembar i želim ti kao i uvek sveee, 

a ti me ukori ako misliš da preterujem…

Vidi, a vidimo se ☺, gore na nebu sazvežđe Ris (Lynx), gde smo se pronašli opet, uz „ In Un’altra Vita“ po tonovima Ludovica Einaudija, gde svaka nota je nešto naše, a pesma se vrti na „repeat“… i vrteće se, vrti se, dok me ima, ima i tebe, ma znaš i sama…

Rekoh ti skoro i za „ The Beatles“ tvoj bend iz „mog“ Liverpula…

Brate Sofija… da znaju i drugi … ooo kako se smejemo na planini, gde Zvezde najlepše sijaju. Ti meni zboriš o Bitlsima, a ja tebi o Liverpulu… i pre svitanja „Little darling“  „Here comes the sun“ i opet osmesi, očigledno je, i te mudre reči, vazda… Tvoj osmeh, onaj pogled Soko… i kao uteha u tišini „YNWA“,  pogled je gore, desna ruka ka Srcu –života … ne plačem, sve me boli, pedalamo, obećao sam ti.

Volim te Sofija, ljubim te… Čuvaj nas.

Sani

Sof… My lovely Sof.. Writting this is one of the most painful and hardest things I ever wrote in my life.. I don’t even know what to say.. I’m completely lost without you.. I can’t even think straight without your mesmerizing gaze popping up in my mind. I miss you more than it seems. I miss your cute giggles, I miss the way your eyes brightened whenever you talked about something we have in common. I miss your soft, fluffy curls. I miss the adorable smile and the way your mood lit up and changed every time you and I hung out. I miss the way you jumped when the bell on Saint Sava’s temple rang and scared you. I miss your confused reactions every time I spoke too quickly and you didn’t understand a word I said. I miss your excited reactions every time I spoke about Genshin and told you I’d show it to you and let you play on my computer. I miss your warm, tight hugs every time we saw each other or had to leave. I miss planning hang outs and getting all cheerful when the day came. I miss the way we always talked for hours and hours, since we had so much to say, and we still ended up leaving with unfinished conversations. I miss our everyday ranting to one another about the stupidest stuff. I miss the way you always ended up with a new hairstyle, whether it’s a haircut or dying your ends green. I miss the way you talked about the Beatles or any of your other favorite bands, while I listened carefully. You always listened to me when I needed you. You think that you didn’t do much since you “weren’t good at comforting”, but to me, it was more than you can imagine. I needed comfort, and you gave it to me. I needed a friend whom I can talk to about anything, and you were that friend. I needed someone to rant to about Genshin, there you were, wanting to play it with me. I needed a hug after a stressful time, you gave it to me once we saw each other. You were there every time.                                      They say crying is a sign of weakness. I say, crying is a sign of your soul hurting and breaking. When our soul is breaking, we cry. That’s a quote I heard once. And I really felt it. My soul breaks every time I see your pictures, hear your precious voice from when you were little, watch your videos and Lotr and Hobit edits. I can’t get myself sit in that one bench in the park where we were the very last time I was ever with you. I can’t get myself to walk across our meeting spot, what we called “our spot”. I can’t get myself to walk across Tašmajdan park, the very park where we met up in real life for the first time, where we had our first hug.. I won’t ever forget our hugs. I won’t forget any of the hugs we had, they are one of the most precious memories I have with you, my darling. Especially our first and last two. I won’t forget the gifts we bought each other and the ones we didn’t give each other in the end. The Fantastic beasts book you gave me for my 13th birthday, the mini bear markers you gave me on our first meet up, the plastic cup I wanted to give you, the pen holder, the stationary, the special bracelet. I also found one of my old dolls I used to play with, and her blonde and green hair reminded me of you. So now, I keep her with me so I can always think of you. It sounds childish, and probably cringe as well, but I really don’t care. After you disappeared, You kept sending me the heartwarming tiktoks to my fyp, which made me feel like I was really a big part of your life. It’s weird for me to think that, but I believe it was you. I felt your presence each time and felt your hand gently rubbing my shoulder. I will never forget the night I heard your call. It was late at night, everyone was asleep and I tried a little whistle, since I saw that it’s a call friends do, or something of the sort. I quietly whistled, and I heard a quiet whistle back seconds after. It wasn’t anyone in the house, it wasn’t the wind outside. I clearly heard it, in my room, a human whistle, that lasted for about 2-3 seconds. I whistled again, trying to figure out if I was going insane, and I heard it again, but it was so quiet, I barely heard it, and I can’t even completely confirm that it was another whistle. But it made me feel a lot of things. I whistled again, but this time there was no response, and I’m fine with that. I’m glad you answered my call in the first place. It showed me that you were there. That you’re still here, just invisible. I constantly wonder, if I was a good friend to you as much as you were to me. You used to tell me that I was, which always made me feel better. I wasn’t your best friend ever, but I was one of your best friends, and to me, that was more than enough. I don’t need to be your #1, nor #2 or #3 or whichever one it is. I was one of your closer ones, and also one of your best, and I am honored to be able to say that. I don’t know how much I listened to your problems since you didn’t really like doing that, at least with me. But you did have certain moments, and being there to listen to you made me feel like I truly did help you with it. And it made me feel even better every time you told me that you love it when we talk, and that I made your day. I was always ready to help you. I am always ready to help you, and always will be. Your birthday is hours away, and I hate that I can’t spend it hugging you until you can’t breathe, showering you with gifts, and talking for hours on end. But I know you will be celebrating it in a better place, where no one can hurt you again, so It’s okay. Someone once said “God takes young people because he sees the horrible and cruel future they would live if they stayed.” You’re one of the strongest people I know, and I know you’d survive any obstacle in your life. But I guess everything happens for a reason. Some things.. Well, most things, not in the way we want it to be, but it’s all for a reason. And I realize that you’re now safe, in peace and free. And although it makes me and many others feel like this, it makes me happy knowing you’re okay and happy somewhere else. You will always have a special place in my heart that belongs only to you, and no one else. And I know that I hold a special place in your heart as well, and I will forever be grateful for that, Sof. But even if you didn’t, even if you didn’t care about me the same way I care for you, that would be okay with me, because I love and care about you enough for both of us.

-Mimi 

Izvor: Javni servis

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare