LESKOVAC
U današnje vreme sve je popularnije urbano baštovanstvo, pri čemu se širom planete
njime bavi više od 800 miliona ljudi i predstavlja najpopularniji svetski hobi.
Imamo primer Pariza, gde je pre nekoliko godina podignuta najveća urbana farma u
Evropi i to na vrhu jednog od paviljona sajma, gde se na površini od 14.000 kvadrata gaje
sveže jagode, paradajz, krastavci i mnoge druge biljne vrste. Stanovnici urbanih sredina
shvatili su važnost ozelenjavanja sopstvenog životnog prostora. Takav trend je zavladao
ne samo među stanovnicima svtskih gradova Milana, Berlina ili Pariza, već je mašta
proradila i kod žitelja Beograda, Šapca, Kragujevca, Valjeva, Novog Pazara. Uz malo
truda, volje, ljubavi, vredni pojedinci strastveno pristupaju uzgajanju sopstvenih
biljnih kultura u svojim kvartovima i blokovima.
Npr. specifičnost velike urbane pariske farme je gajenje biljaka bez zemlje. Jagode se
gaje tehnikom aeroponike, što je noviji pristup gajenja biljaka kojim se koriste magla i
vazduh, a paradajz se sadi horizontalno u supstratu kokosovih vlakana. Građanstvo može
da iznajmi jednu od 130 parcela sa koje dobija sveže, lokalno gajene namirnice. Time se
štedi na emisiji štetnih gasova koji bi nastali transportom tih proizvoda. Ovakvim
gajenjem voća, povrća i cveća u srcu grada, odvija se borba protiv efekta toplotnih
ostrva, jer biljke apsorbuju toplotu. Promenjen je i zakon po kome sve nove zgrade u
komercijalnim zonama na krovovima imaju zelene ili solarne panele.
Tako i u Beču već godinama postoje organizovane gradske bašte. Na inicijativu građana
su nastale, a uz podršku grada koji daje prostor i infrastrukturu za simboličan najam.
Osim povoljnosti na mikroklimu, filtriraju vazduh i proizvode kiseonik, ovi gradski
vrtovi su i mesto okupljanja i druženja, čime se leči još jedan gorući problem
savremenog doba, a to je usamljenost.
Italijanski arhitekta je osmislio vertikalne šume da u sve gušće naseljene gradove
unese zelenilo. U jednom malinskom kvartu osmislio je vertikalnu šumu od dve stambene
kule visine 110 i 76 metara sa oko 900 stabala, visine 3,6 ili 9 metara i više od 20.000
grmova i cvetnica, sve to raspoređeno na fasadama u zavisnosti od potreba za suncem.
Kada bi taj broj biljaka posadili na ravnom zemljištu, bila bi to klasična šuma sa više
od 20.000 kvadratnih metara. Biljke rastu u specijalnim kontejnerima sa
specijalizovanim sistemom za navodnjavanje. Stanari imaju mogućnost da uživaju u
zelenilu koje apsorbuje ugljen-dioksid, čime se ublažava efekat toplotnih ostrva, a
ujedno je dom za nove biljne i životinjske vrste. Na terasama je listopadno drveće, tako
da leti obezbeđuje zaštitu od sunca i toplote, a zimi kroz ogoljene grane sunce nesmetano
osunčava stanove.
Neprikosnoveni lider je Singapur sa propisima i podsticajima da sve nove zgrade
moraju uključiti biljni svet, odnosno zelene krovove, zidove i terase. Sve to se može
postići uz malo truda i mašte, a za početak krenuti sa cvećem ili začinskim biljem…
Mirjana Petrović
savetodavac zaštite bilja