LESKOVAC
Kao prvo, nizak životni standard, kako samih seljaka tako i građana,
njihovih kupaca, to fali leskovačkom selu, rekli su nam građani sa kojima smo razgovarali na kafi, na pijaci, u redovima ispred banaka.
Zbog toga se , kažu , sve više parcela zaparložuje, ljudi gube
volju za bavljenje poljoprivredom. Sve više mladih napuštaju selo,
odlaze za poslom u Beograd ili inostranstvo, sela se prazne a povrće i voće se uvoze.
Previsoka su ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju, a preniske cene
poljoprivrednih proizvoda.
Stanovnici leskovačklih sela kažu i da su subvencije u poljoprivredi preniske, po hektaru je ova vlast smanjila sa 12.000 na 4.000, a od prošle godine je povećala na 5.200 dinara.
U principu, objašnjavaju nam, sistem subvencionisanja mnogo više odgovara velikim proizvođačima, sa velikim posedima, a an jugu Srbije i u leskovačkom kraju takvih skoro da nema.
Preniske cene mleka, žive mere stoke, kukuruza, pšenice, deteline,
sena, … Sa druge strane mala je i potražnja. Ovde nema otkupa
kukuruza, pšenice, jer nemamo skladišne kapacitete, nabrajaju.
Ukazuju i na špekulantske nastupe otkupljivača voća.
Kažu da su previsoka ulaganja u hemiju i đubrenje, berače, a na kraju previše niske cene u otkupu, pa još i kašnjenje sa plaćanjem.
Loši putevi na selima, niko ih ne održava, a zimi ih niko ne čisti od snega, nabrajaju.
Mnoga sela nemaju gradsku vodu, a kanalizaciju nema niti jedno.
Lokalni prevoz je redak, ali je zato mnogo skuplji od gradskog prevoza
u Beogradu.
Ljudi iz sela u porečkom kraju kažu da ga “nigde nema” da vodovodne cevi sa Brane Barje ka Leskovcu prolaze pored njihovih sela, kuća, kroz njihove njive a da oni i dalje nemaju zdravu vodu za piće.