Leskovački muzej o međunarodnim istraživanjima na lokalitetu Svinjarička čuka u 2022. godini

LESKOVAC-LEBANE

Međunarodna arheološka istraživanja realizovana na lokalitetu Svinjarička čuka tokom
avgusta i septembra tekuće godine pružila su novi uvid u dugotrajno naseljavanje ove oblasti,

saopštio je Narodni muzej iz Leskovca.
Lokalitet Svinjarička čuka leži na blago uzvišenoj obali Svinjaričke reke, u neposrednoj
blizini čuvenog lokaliteta Caričin Grad, nedaleko od Lebana. Počev od 2018. godine, na
lokalitetu se sporovode interdisciplinarna istraživanja međunarodnog karaktera, u okviru
austrijsko-srpske naučne saradnje. Rezulatati prethodnih istraživanja ukazali su na dugotrajno
naseljavanje ove rečne terase, tokom starijeg i srednjeg neolita (6000-5500 p.n.e), poznog
bakarnog doba (kraj 4. milenijuma p.n.e.), srednjeg i poznog bronzanog doba (2. milenijum p.n.e.),
starijeg gvozdenog doba i srednjeg veka.


Istraživačka kampanja 2022. godine se kao i ranije odvijala u okviru dva iskopa (arheološke
sonde) , koje su pružile nove naučne podatke o periodu neolita (mlađe kameno doba) i
poznog bronzanog doba, koji su generalno slabije istraženi na teritorji Srbije.
Jedan od značajnijih rezultata istraživanja jeste otkrivanje prvih solidno zidanih objekata koji
se mogu vezati za neolitski period, odnosno starčevačku kulturu. Različiti tragovi
svakodnevnog života, koji potiču iz 6. milenijuma p.n.e ukazuju na to da je terasa Svinjaričke
reke bila makar privremeno naseljena od strane ranih zemljoradničkih zajednica . Veća
pravougaona struktura, prepoznata u vidu pažljivo postavljenog kamena i različitih jama, te
podova i ostataka peći, otkrivena je na površini od oko 20 kvadratnih metara, te detaljno
analizirana tokom ovogodišnje kampanje . Ova starčevačka “kuća” datovana je
radiokarbonskom metodom u period od 5700-5600. godine p.n.e. Kulturni slojevi otkriveni
ispod ove “kuće” ukazuju na postojanje starijih objekata, koji se možda mogu vezati za početak
mlađeg kamenog doba na ovim prostorima, dok iz istih slojeva potiču i prvi kameni žrvnjevi
koji se vezuju za prizvodnju hrane . Ovogodišnjim istraživanjima detektovani su ostaci
jako gorele neolitske arhitekture na centralnom delu rečne terase, čije će dalje iskopavanje i
analize biti u fokusu narednih istraživačkih kampanja . Neolitski arheološki nalazi
otkriveni na lokalitetu Svinjarička čuka vezuju se za starčevački horizont na prostoru Balkana
, odnosno horizont prvih zemljoradničkih zajednica na prostoru moravskog koridora
koji spaja Mediteran i Podunavlje.
Tokom ovogodišnje kampanje nastavljena su ranije započeta istraživanja stambenog objekta iz
perioda poznog bronzanog doba ). Tokom prethodnih kampanja geofizičkom
prospekcijom su prikupljeni podaci o dimenzijama i orijentaciji ovog objekta, dok je
prošlogodišnja kampanja omogućila da se radiokarbonski datuje u sredinu 2. milenijuma p.n.e.
Osim bogatog arheološkog materijala, koji pored grnčarije obuhvata i predmete
svakodnevne kućne upotrebe, poput preklada i tegova za tkački razboj, ovogodišnja istraživanja
pružila su bolji uvid u samu arhitekturu ovog objekta, kako su u njemu otkriveni ostaci podnice
i peći. Analize brojnih uzoraka prikupljenih tokom ovogodišnje kampanje, omogućiće bolje
sagledavanje različitih faza izgradnje i obnove obog objekta, kao i uslove u kojima je objekat
stradao i bio napušten.

Ovogodišnja kampanja posebno je okarakterisana novim setom multidisciplinarnih
istraživanja, koja se realizuju od strane međunarodnog tima stručnjaka u oblastima
mikromorfologije antropogenih naslojavanja i analize upotrebe predmeta od glačanog kamena,
kako bi se stekao bolji uvid u upotebu i funkciju prostora i različitih predmeta od glačanog
kamena. Brojni uzorci prikupljeni tokom ovogodišnje kampanje pripremljeni su za dalje
bioarheološke i geološke analize, sa ciljem dobijanja jednog potpuno novog seta različitih
podataka. Tako dobijeni podaci bi u kombinaciji sa novootkrivenim objetima na lokalitetu
mogli da ponude jednu novu sliku neolitskog perioda i bronzanog doba ove oblasti.


Naučna saradnja između Austrijske Akademije nauka (Barbara Horejš) i Arheološkog instituta u
Beogradu (Aleksandar Bulatović) započeta je 2017. godine. Regionalni fokus ove naučne saradnje
leži u oblasti Leskovačkog basena, koji pokriva površinu od oko 1.600 km 2 , odnosno prvom
naseljavanju ove oblasti tokom neolitskog perioda, pre oko 8000 godina. Jedan od aspekata
projekta predstavlja dijahrona perspektiva promene prirodnog okruženja, od neolita do kraja
bronzanog doba. Regionalni partner na projektu je Narodni muzej u Leskovcu (Vladimir
Stevanović). Interdisciplinarna istraživanja i arheološka iskopavanja finansirana su od
strane Austrijskog naučnog fonda (FWF projekat NEOTECH no. P32096-G25) i Inovativnog fonda
Austrijske Akademije nauka (projekat Visualising the Unknown Balkans).


PROJEKTNI TIM
Međunarodni tim predvode prof. dr Barbara Horejš (Beč) i dr Aleksandar Bulatović (Beograd).
Članovi tima su postdoktoranti, stručnjaci u oblasti analiza upotrebe kamenih alatki (L.
Ditrih/Beč), mikromofrologije i radiokarbonskog datovanja (L. Vebster/Beč), porekla sirovina
(M. Brandl/Beč), predmeta od okresanog kamena (B. Milić/Barselona), petroloških analiza (K.
Burk/Beč), arheobotaničkih analiza (D. Filipović/Kil-Beograd), arheozooloških analiza,
geofizike (K. Majer/Berlin) i geografije (S. Šnajder). Članovi tima su i arheolozi, inženjeri,
tehničari i fotografi koji svojim eskpertizama doprinose terenskim istraživanjima (V.
Stevanović/Leskovac, M. Burner, D. Blatner i F. Ostman/Beč), kao i studenti doktorskih studija
(O. Mladenović/Beograd).

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare