LESKOVAC
Polaganja venaca na Spomenik oslobodiocu u Gradskom parku predstavnici Gradskog odbora Udruženja saveza potomaka ratnika Srbije 1912. – 1920. i Narodnog muzeja obeležili su 7. oktobar, godišnjicu oslobođenja Leskovca u Prvom svetskom ratu. Nebojša Dimitrijević, direktor Narodnog muzeja, rekao je da Leskovac ima vekovnu slobodarsku tradiciju i zaoti ima tri Dana oslobođenja i to od Turaka i u Prvom i Drugom svetskom ratu.
„Kao dan Oslobošenja u Prvom svetskom ratu se obeležava 7. oktobar, dan kada je srpska vojska ušla u Leskovac i oslobodila ga od trogodišnje okupacije od Bugara. To je bitan datum za naš grad, jer je ta okupacija bila mnogo teža nego ona u Drugom svetskom ratu. Tokom ove bugarske okupacije, vršena je prisilna bugarizacija srpskog naroda, promenjeno je ime grada koji je dobio naziv Leskovac na Morava, menjane su krštenice, prezimena srpski jezik je bio zabranjen… Pored svega toga Leskovčani su uspeli da sačuvaju svoj nacionalni identitet i da 1917. godine jedini podignu poznati Toplički ustanak. Sloboda iz 1918. godine je skupo plaćena, jer nema leskovačke porodice koja nije izgubila nekog svog tokom Prvog svetskog rata. Ovaj datum svakako treba pamtiti i obeležavati kao datum naše pobede.“
Sa Dimitrijevićem se slaže i istoričar Veroljub Trajković, koji podseća da su u Leskovac prvi ušli vojnici Konjičkog eskadrona i 7. puka Dunavske divizije.

„Same borbe su kratko trajale, od osam sati ujutru do nekih 15:30, kada su već prvi delovi srpske vojske krenuli prema Nišu.
„Oslobađanje ovih krajeva je bilo neverovatno po priznanju samih francuskih generala, jer je njihova konjica jedva uspevala da prati nadiranje spske pešadije. Vranje je oslobođeno 4. oktobra, Vladičin Han 5. oktobra, Grdelica 6. oktobra…“
Trajković je rekao da bi ovaj dan ubuduće trebao obeležavati u znatno većem obimu.
„Nije dovoljno da se pojavi jedni ili dva udruženja, mislim da je potrebno jedno šire i bojnije okupljanje, kako udruženja, tako i pojedinaca.“
Leskovačka lokalna vlast opet je zaboravila na dan oslobođenja grada u Prvom svetskom ratu.
Leskovac je jedinstven i po tome što jedino u njemu nije obeleženo ni 100 godina od oslobođenja u Prvom svetskom ratu.
Poštovani potomci naših slavnih predaka, naši najmiliji
Pripadam porodici koja je u Prvom svetskom ratu izgubila tri člana, tri predaka starosti od 20 do 26. godina pa između ostalog i jednog pri proboju Solunskog fronta tj prilikom oslobođenja naše Srbije a samim tim i našeg Leskovca.
Malo mi je teško u ovom trenutku naći prave reči za sve što se juče dogodilo
Neću reći koliko mi ružnih reči pada napamet ali susdržaću se jer ne pripadam onima koji nisu znali šta je juče bilo. A bio je jad i čemer.
Mislila sam da napadnem gradonačelnika Leskovca jer po pravilu on je taj koji je kriv za sve što se dešava u Leskovcu ali neću nek vidi sam kakvim stručnjacima je okružen, verovatno su istoriju prespavali ali sam sigurna da je svako od njih izgubio svoje najmilije u tom bezveznom ratu
Bez prisustva protokola i bez prisustva kabineta nema kvalitetnog obeležavanja bilo kog značajnog datuma u istoriji Leskovca.
Da ponovim za one koji nisu upoznati sa jučeranjim obeležavanjem Leskovca u Prvom svetskomm ratu. Pored spomenika su bili i položili skromne bukete 4 osobe.polovina iz iz našeg Muzeja i polovina iz nekog udruženja saveza potomaka.
Nema predstavnika Grada, biću malo zlobna dali oni opšte i iznaju da je 7. oktobra oslobođen Leskovac. Nema istitucije Grada pre svega učenika, Nema udruženja. Nema presvete crkve. Ma bre nema nikog SRAMOTA.
Ono što očekujem od našeg gradonačelnika je to da se javno izvini potomcima zbog ovakvog propusta jer je Leskovac jedini grad koji je propustio da se oduži svojim precima
Slava našim precima.