Leković: Jedna o ratu s povodom obljetnice akcije “Bljesak”

FAŽANA

Gnjide umiru u pustoši svog mrtvog srca

O Bljesku neću napisati ništa osim da mi je muka čitavih proteklih 25 godina na svaku obljetnicu kad vidim i čujem tko sve i što priča i piše – od onih koji nisu tamo niti prismrdili to onih koji su bili, duže ili kraće, ali koliko god da su bili i što god da su radili mnogi uglavnom pokušavaju sebe i “svoje” pokazati u najljepšem svjetlu – od sudionika preko medija, političara i povjesničara.

Fotografije : Toni Hnojčik

S fotoreporterom Tonijem Hnojčikom čitave četiri godina (od samog početka neproglašenog rata, dakle oružane pobune policajaca srpske nacionalnosti u Pakracu do Bljeska) izvještavao sa sa zapadnoslavonskih ratišta, uključujući i Bljesak.

U čast Toniju koji nažalost više nije s nama podsjećam na nekoliko njegovih ekskluzivnih fotografija iz Bljeska koje su objavljene u sklopu naše reportaže u specijalnom broju Arene. Tu su čuvene fotke na kojima se vidi kako tadašnji zapovjednik pakračke policije Nikola Ivkanec stavlja lisice na ruke potpukovnika JNA Stevana Harambašića i Veljka Džakule. Tu je i jedna od fotki sudionika akcije.

Fotografije : Toni Hnojčik

Na kraju, ali nikako najmaje važna, tu je i fotka majke i dvoje djece, koji prestravljeni očekuju smrt, u dugom redu civila koje su pripadnici MUP-a i HV-a sakupili po kućama i dvorištima, nakon što su se predali naoružani muškarci u JNA “rezervističkim” uniformama. Ti ljudi nisu ubijeni, ali mnogi drugi ljudi na drugim mjestima i u raznim okolnosti jesu – i Srbi i Hrvati. U BiH i Bošnjaci, u nekim drugim ratovima i ljudi raznih drugih nacionalnosti. Civili.

Fotografije : Toni Hnojčik

Tko je gdje prvi počeo i zbog čega te tko je tu uopće pobijedio a tko izgubio i koliko neka riješi onaj tko to zna riješiti. Ja ne znam. Kažu da je rat ponekad neizbježan pa onda sukobljeni političari i vojske ratuju, a u tim ratovima pogibaju i oni koji ne ratuju. Pogibaju jer ih je bez pitanja “regrutiralo” i u civilnoj odjeći i bez oružja po nacionalnoj i(li) vjerskoj pripadnosti odredilo da budu “naže žrtve”. Bez prava na žalbu. Bez prava na život.

Kažu da ratovi nisu samo neizbježni nego su i nephodni. Ne bih niti to znao. Jedino što znam da u ratu mogu uživati samo zvijeri a da slaviti rat mogu samo gnjide. To s nacionalnošću i vjerskom pripadnošću nema nikakve veze. To ima veze jedino s ljudskošću. A gnjide nisu ljudi čak niti kad izgledaju kao ljudi.
Pogledajte lica žene i djece s Tonijeve fotke. To je rat.

A onima koji to ne me razumiju mogu jedino ponoviti ono što je Vlado Gotovac izgovorio pred zgradom “Komande 5. vojne oblasti” 30. srpnja 1991.: “…Jer onaj tko tuđu djecu ubija – nema djece, jer onaj tko tuđe majke ucviljuje – nema majke; jer onaj tko tuđe domove ruši – nema doma. Generali zato moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majki, ni djece, ni domova! Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca!”

Da, Gotovac je to tada poručio generalima JNA, ali to je zapravo poruka svima koji ubijaju tuđu djecu i ucviljuju tuđe majke, tko god bili i što god mislili da time čine. Ali to je i poruka svim gnjidama koje slave prošle ratove, zazivaju nove i dijele ratne žrtve na “naše” i “njihove”. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca!

Saša Leković

Fotografije : Toni Hnojčik

(Saša Leković (Zagreb, Hrvatska) profesionalni je novinar , trener istraživačkog novinarstva sa međunarodnom licencom i medijski konsultant)

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare