KUPEK 151

BEOGRAD

 

Neka drugačija budućnost

Krajem marta prošle godine u beogradskom Bitef teatru premijerno je odigrana predstava „Nevidljivi spomenici“. Predstava je bila pomalo neobična. Iako je potpisuju sestre Bogavac (Milena i Minja), njena neobičnost je u tome što u njoj ne učestvuju profesionalni glumci već učenici Treće beogradske gimnazije. I nije samo to. Ti učenici su učestvovali u istraživanju, pa čak i pisanju teksta koji se bavi opet jednom neobičnom temom: Drugim svetskim ratom, holokaustom i sećanjem na spomen obeležja. Prošlo je tačno godinu dana i u ovom 151. KUPEK-u podvlačimo liniju iskustva, sećanja, budućeg angažmana…

Oko 2.000 ljudi tokom 16 izvođenja imalo je priliku da pogleda predstavu „Nevidljivi spomenici“. Gledali su je Beograđani, Zrenjaninci, uskoro će i Užičani moći uživati u njoj tokom festivala „Na pola puta“, a ono što posebno želimo apostrofirati je činjenica i da je odigrana u Novom Vinodolskom, tokom druženja sa gimnazijalcima ostalih škola učesnica u projektu zagrebačkog Gete instituta pod nazivom „Dvostruki teret“ (https://www.youtube.com/watch?v=IhFun7NZLc4) jer upravo ta činjenica čini sve ono što zvanična politika ne čini – približava generaciju i ruši predrasude koje se svakodnevno nameću.

O predstavi i jednogodišnjem iskustvu igranja razgovarali smo sa dve profesorice Treće beogradske gimnazije: Jelenom Kručičanin i Biljanom Bogojević, koje su na čitavom projektu bile mentorke učenicima, a društvo su im pravili Marko Živković i Ana Stefanović, učenici gimnazije i učesnici u projektu.

Koliko se danas više zna o stradanjima jevrejskog stanovništva u Beogradu tokom Drugog svetskog rata, koliko su spomenici vidljiviji, kako sagledavati budućnost u kojoj se temom Drugog svetskog rata bave samo revizionisti…

Šta ostaje?

Predstava će se igrati još svega nekoliko puta jer je reč o generaciji koja dobrim delom završava svoje gimnazijsko školovanje. Mnogi će budućnost potražiti u inostranstvu što i ne treba da čudi jer su ovakvi projekti više incidenti nego pravilo, a pravilo koje se često proglašava incidentom je neka vrsta i surove realnosti. Baš tih dana kad se obeležavala godišnjica od početka igranja predstave grupa njihovih vršnjaka koja se krila iza imena Nacionalni front napala je društveni centar „Oktobar“ u kom smo, između ostalog, proslavili i peti rođendan.

Sedam muškaraca sa motkama je uletelo u „Oktobar“ u kojem je u tom momentu bilo četvoro ljudi. Jednoj osobi iz kolektiva je tokom napada polomljen nos i povređena ruka dok druga osoba ima povrede ruke. Polomljeno je više prozora, ispreturan je inventar, lomljene su flaše i čaše.

To je budućnost koja nam se nudi svakodnevno i baš zbog toga ova priča, priča ovih mladih ljudi još više dobija na značaju. Zbog toga je ovaj KUPEK posvećen njima, njihovoj hrabrosti, upornosti i svetu koji će, nadamo se, biti barem donekle lepši od ovog u kom mi živimo.

U svetu u kom je moguće da grupa idiota nameće silu kao argument mi nudimo alternativu. Nudimo argument, ne kao silu, već kao istinu.

KUPEK # 151 možete poslušati ovde (https://www.mixcloud.com/dejankozul/kupek-151-nevidljivi-spomenici/)

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare