LESKOVAC
Postoje različiti vidovi nasilja, ali nasilje u jednoj kulturnoj instituciji, jednom Narodnom pozorištu je nesvakidašnja pojava.
Nažalost reč je o Leskovačkom narodnom pozorištu koje je jedno od najstarijih pozorišta u Republici Srbiji, osnovano još 1896. godine, navodi se u saopštenju koje potpisuje dr Predrag Mitrović, član predsedništva Srpskog pokreta Dveri.
“Od kada je postavljen na mesto direktora Narodnog pozorišta u Leskovcu, Stanislav Grujić je uspeo da skloni jedno od najstarijih pozorišta u Srbiji sa mape kulturnih dešavanja u našoj zemlji, na zaprepašćenje zajednice srpskih pozorišta i svih njenih radnika. Kako?
Veći deo glumačkog ansambla zahvaljujući direktoru pozorišta (koji je istovremeno i direktor i umetnički savet i reditelj i glumac i tehnički i administrativni radnik i čuvar (praznog) pozorišnog trezora) izopšten je iz repertoara pozorišta kao „nepodoban“ i „nesposoban“, a pozorište, po njegovoj zamisli funkcioniše sa nekolicinom ljudi uslovljenih na poslušnost direktoru jednomesečnim ugovorima o radu.
Posle mnogobrojnih slučajeva vređanja, omalovažavanja, zastrašivanja, zlostavljanja i progona jednog dela glumačkog ansambla iz pozorišta. Vrhunac nasilničkog ponašanja od strane direktora Grujića bio je incident u Narodnom pozorištu, kada jer on fizički nasrnuo i brutalno glavom udario jednog od glumca tog pozorištva. Valja napomenuti i da je u jednom momentu spas od maltretiranja direktora više od pola glumačkog ansambla pronašlo u bolovanju.
I gle čuda, umesto da Stanislav Grujić bude optužen za mobing i sklonjen sa mesta direktora ove važne ustanove kulture grada Leskovca, istog su odbornici većine Skuptšine grada Leskovca ponovo izabrali na istu funkciju u naredne četiri godine, a na predlog gradonačelnika Leskovca kao pokrovitelja ovakvog nasilja i onog ko je na isti način maltretirao svoje najbliže saradnike, a neke i gađavši ih staklenom pikslom i povređivao…
Zašto svom gradu, svom pozorištu, svojim kolegama, sami sebi dajemo luksuz da ćutanjem i pobijanjem glave u pesak trpimo ovakvo i ovoliko institucionalizovano nasilje pojedinaca na odgovornim funkcijama u gradu, a koje proizilaze iz vršenja vlasti?
Srpski pokret Dveri u Leskovcu samo ukazuje na ove sistemske anomalije i sudbine zaposlenih u budžetskim ustanovama i institucijama grada bili oni članovi političke stranke na vlasti ili ne. Sledeća žrtva mobinga, nasilja i maltretiranja ovako ustrojenog totalitarnog sistema i njegovih reprezenata može biti svako od zaposlenih u lokalnoj samoupravi ili svaki građanin Leskovca.
Mislite o tome”, navodi se u saopštenju koje prenosimo u integralnoj verziji.
Ako takvog “stručnjaka” gradonačelnik postavlja na funkciju znači da nema boljeg, a koji je “podoban”, odnosno član njegove stranke. Zato se ne sekirajte, mora tako. Narod je izabrao. To je demokratija. Izgleda da nema boljeg i za vlast u gradu, bar nam se tako prezentuje. A postoji li mogućnost za kvalitativne promene na bolje, ja sumnjam. Svuda je dno dna. Stanje za debelo plakanje.
Traze se takvi ko Seselj. Kad Seselja iznesu iz skupstine u Beograd, odmah i u Leskovac glume Seselja. Ovaj izolovan slucaj bahatog ponasanja nema slicnosti sa prethodnih deset.
Prica se da se iz kabineta izbacuju saradnici, da im se vice, da nema ko da ih saslusa,pomogne u resavanju problema. Naprotiv, kabineti su zborno mesto bagatih privrednika koji sve sto ne mogu po zakonu, dodju u kabinet odakle se daju nalozi da se po upravama i javnim preduzecima sprovedu nezakonite radnje u korist privrednika, koji posle osecaju licnu zahvalnost nalogodavcu nezakonitog postupanja. To je otvoreni vid korupcije gde na ustrb gradjana pocinju koristi za politicara i privatnika. Inace sva kadriranja i zvanicna misljenja se desavaju i formiraju u kafanu zvanu San Marko, a ponekad i u druge tajne kafane. Gradsko vece i skupstina su formalni filteri za sve sto se dogovori za kafanski sto. Saradnici su ogorceni. Njihovo cutanje govori vise od 1000 reci.