Zaboravljeni leskovački vašar

LESKOVAC

Nekada, ne tako davno, Leskovac je imao svoj veliki vašar.

Tri dana.

Da je ta vrlo duga tradicija opstala danas bi bio prvi dan tog leskovačkog vašara koji je bio nadaleko čuven.

Ne, to nije bila ni sadašnja Roštiljijada, koja je postala vašar, ni novogodišnje i osmomartovsko vašarište u centru, to je bi vašar sa tradicijom , onda kad je Leksovac bio svet.

Najveći ghroničar Leskovca kakav je nekads bio i čuvar njegovog diha, novinar Sava Dimitrijević ovako piše o leskovačkom vašaru.

Za sve putnike koji doputuju vozom u Leskovac ovo je bila prva slika grada i prvi susret sa Leskovcem.
Odavde je je počinjala Ulica Kralja Aleksandra i odavde se ulazilo u grad..
Na uglu levo – brašnarska radnja – Spira Sever i Todor Stojanović Golotrpče, zatim bakalnica – gas, sol, šećer … Pekar Stojanović – Bojanić, bakalin ….. Đeranovićeva kafana …
Na uglu desno – Andreja Cvetković, bojadžija, Petar Cvetković, Aleksa Cvetanović, zvani Karakašev, brašnar … Široka čaršija …

I tako sve do Belog Caku na uglu Tiršove i preko put do Blagoju Bezrđanina na uglu ulice Maršal Foša.
Na ovoj fotografiji s leve strane sve do stadiona Dubočica – Vašarište (sada se tu podiže i market Lidl ).
Na tom ogromnom gradskom prostoru s proleća i početkom jeseni održavali su se čuveni leskovački vašari – posle Mostara – najveći vašar u Turskoj carevini… po pe šes iljade ljudi dođev s koju ti ne robu da prodav ili iupiv… A od volovska i koja ti ne druga kola – grad zakrčen. Ne može se ni tam ni ovam.. Takoreći – u stupac!
S desne strane, na velikoj širini ispred Mandarci, za vreme vašara dolazili su ringišpili, morski valovi, cirkusi s KIKI i glupi avgusti, vratolomije cirkuskih umetnika i razne menažerije…. I sve to pratile su zaglušujuće bleh muzike – da se ogluvi! Po cel dan vrije od ljudi i galamu – ćevabdžije, burekdžije, piljari, semenkari, bozadžije, sladoledžije, sodadžije… vračarice, berberi koji puštav pijavice i s klješta vadiv zubi bez OF i LELE … I dok traje vašar – čaršija se ne vidi od čur sa skare, a od razno razni mirisi od ćebapi, pljeskavice, kobasice i koi ti ne zerzevati neće ni zborimo …
I dok toj traje ljudi koji s voz dođev u Leskovac još od peron odma upadav u tuj gulu- gungulu od koju i ne vidiv da li su se skinuli na pravu stanicu i da li su potrefili grad u koji su pošli, niti pa od onaj čur znav kude da idev da se ne izgubiv i nije im jasno u koje su uopšte upadnuli…
A kad prođe vašar- sve si pa dođe na svoje mesto. U grad se vrnev mir i tišina – da ne poveruješ koje je još do jučer tuj bilo i – da li je toj uopšte i bilo…
I kad se putnici skinev od voz i iskočiv ispred stanicu – opet onaj ista slika – na ćoš s leve strane brašnarska radnja – Spira Sever i Todor Stojanović Golotrpče, a s desne strane Andreja Cvetković, bojadžija ….
Kakvi ljudi su toj bili! Kakav je grad toj bija! I kakvo je toj vreme tg bilo …

Sava Dimitrijević

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare