Ulični svirač, put kojim se redje ide

NIŠ

Decembarski dan. Hladan. Temperatura je oko nule. Nema oblaka i sunce je izmamilo Nišlije da šetaju. Obrenovićeva ulica u centru Niša vrvi od pešaka. Iako je nedelja, pred novogodišnju euforiju sve prodavnice rade a šetača je uobičajeno mnogo za centar grada. Osim gradske vreve, čuju se milozvučni tonovi violine koje izvlaće prsti dečaka koji poluzatvorenih očiju svira.

On je Tadija Mutavčić. Iz Niša je. Ima 16 godina. Učenik je trećeg razreda Srednje muzičke škole u Nišu. Svoju ljubav prema muzici pokazuje ne samo učenjem u školi , nego i sviranjem na ulici. On je ulični svirač u najpozitivnijem smislu te reči. Umetnik, poput onih u Parizu i drugim svetskim metropolama. Na ulici svira već nekoliko godina. Nekada je zbog toga imao i manjih problema. Od komunalne policije. Službe radile svoj posao a on, mali dečak, želeo samo da pokaže koliko je veliki u svojoj umetnosti. Ali, i u želji da sam zaradi za svoj džeparac, da ne optereti roditeljski budžet u ova teška vremena.

„ Sad imam dozvolu da sviram na ulici. Čuo sam na televiziji da je raspisan konkurs za ulične svirače. Otišao sam u opštinu Medijana, prijavio se. Trebalo je da se organizuje audicija ali kako se mali broj prijavio, ja sam i bez toga dobio dozvolu da radim. Nema nas mnogo, nekoliko samo“, kaže Tadija.

Na neumesno pitanje koliko na ovaj način može da zaradi, nema odgovor. Različito od dana do dana. A ne može uvek da se svira na ulici. Nekada zbog vremenskih uslova, nekad zbog obaveza u školi.

„ Retko kad se zaradi nekoliko hiljada. Ali meni je dovoljno za podmirenje mojih potreba“, kaže.

Hladno mu je ali ne odustaje od namere da pred Novu godinu zaradi sebi mogućnosti koji mnoga deca „dobijaju na tanjiru“. Lakše je biti u kafiću, uz lap top u toploj sobi. To nije njegov izbor. On ide putem kojim se ređe ide. Sam zarađuje svoj džeparac.

 

Roditelji su ponosni na svog sina i njegovu zrelost. Podržavaju ga. Ohrabruju ga i drugovi.

„ Okružen sam muzičarima i svi razmišljamo na sličan način, podržavamo jedni druge“, kaže mladi umetnik.

Kad završi srednju muzičku školu upisaće Akademiju. Muzika je njegova ljubav, posao, i put kojim će ići.

Uličnih svirača u Nišu nema mnogo. A radost su i za uvo i za oko. Daju pečat evropske metropole. Naravno, kada se radi o pravim umetnicima.

O njima će JUGpress još da piše.

 

Tadiji i njegovim kolegama želimo berićetne praznike a Nišlijama da se ponose ovakvim mladim ljudima.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare