Registrovana nezaposlenost nepovoljnija nego u zvaničnoj statistici

BEOGRAD

Registrovana nezaposlenost u Srbiji je znatno nepovoljnija od one koju prikazuje zvanična statistika, a porastu stope zaposlenosti u 2016. doprinelo je pre svega zapošljavanje u neformalnom sektoru koji je u povećanju ukupnog broja zaposlenih učestvovao sa 58%, pokazalo je istraživanje Centra za demokratiju. Ukazano je i na demografsko pražnjenje kao faktor koji stoji iza rasta zaposlenosti.

Autorka analize podataka koje objavljuje Republički zavod za statistiku (RZS) o nezaposlenosti Sarita Bradaš istakla je da “šira javnost dovodi u sumnju stopu nezaposlenosti, stručna osporava podatke o porastu zaposlenosti, a predstavnici vlasti politički tumače statistiku rada i koriste kao dokaz sopstvenog doprinosa ekonomskom razvoju”.

“RZS je pažnju javnosti usmerio na stopu nezaposlenosti koja se dobija Anketom o radnoj snazi, prenebegavajući registrovanu stopu koja je značajno nepovoljnija”, rekla je Bradašova.

Dodala je da “i pored strateškog opredeljenja RZS da se statistika uskladi s međunarodnim standardima, za Srbiju ne postoje podaci na Eurostatu, što je čudno za zemlju kojoj predstoji otvaranje  poglavlja u oblasti zapošljavanja i socijalne politike”.

U nacionalnim politikama i programima primetna je, prema njenim rečima, usmerenost na isključivo dva indikatora tržišta rada, povećanje stope zaposlenosti i smanjnje stope nezaposlenosti, što se smatra pokazateljem uspešnosti, ali bez sagledavanja mogućnosti za ostvarenje dostojanstvenog rada.

Dodala je da je dostojanstven rad, prema definiciji Međunarodne organizacije rada, takav posao koji pruža priliku za produktivan rad i omogućava prostojnu zaradu, bezbednost na radnom mestu, socijalnu zaštitu porodice, bolje izglede za lični razvoj, slobodu ljudi da se organizuju i da učestvuju u odlukama koje se tiču njih, kao i jednak tretman za sve žene i muškarce.

Najveći rast zaposlenosti u 2016. godini, prema istraživanju, zabeležen je kod samozapošljavanja.

“Broj samozaposlenih koji zapošljavaju i druge radnike manji je i u formalnom i u neformalnom sektoru, a broj samozaposlenih bez radnika u neformalnom sektoru veći je za 32%”, rekla je psihološkinja i članica istraživačkog tima fondacije Centar za demokratiju Sarita Bradaš.

Nizak nivo socijalnih prava, male plate i penzije su prema njenim rečima prinudile većinu nezaposlenih da radi preživljavanja prihvate posao u neformalnoj ekonomiji.

Dodala je da veliki udeo samozaposlenih bez radnika od 41% i pomažućih članova porodice od 36% u ukupnom broju neformalno zaposlenih upućuje na to da je reč o niskoproduktivnom i radno intezivnom poljoprivrednom sektoru, a slabom rastu poslova u formalnoj ekonomiji, što potvrđuju i zvanični podaci RZS o zaposlenosti po sektorima i zanimanjima.

Bradašova je istakla da poljoprivreda, kako je pokazalo istraživanje, predstavlja jedini izvor prihoda za više od 500.000 zaposlenih i to je najvećim delom proizvodnja za sopstvene potrebe.

“Stopa neformalne zaposlenosti u poljoprivredi je 56% ali kreatori Programa za suzbijanje sive ekonomije, neformalnu zaposlenost u poljoprivredi, bez obzira na njenu raširenost, ne identifikuju kao problem i nije predviđena ni jedna mera za njegovo rešavanje”, rekla je Bradaš.

U 2016. godini broj stanovnika radnog uzrasta od 15 do 64 godine, što je najveći radni potencijal jedne zemlje, prema njenim rečima, smanjen je za 76.000, što je prouzrokovano negativnom stopom priraštaja i emigracijom, dok je stanovništvo starije od 65 godina, povećano za 34.000 ljudi.

“U odnosu na 2014, broj stanovnika radnog uzrasta smanjen je za 146.500, pa je to demografsko pražnjenje doprinelo povećanju stope zaposlenosti za dva procentna poena”, rekla je Bradašova.

Dodala je da, ako se nastavi trend pada stanovnika ovim tempom od 75.000 ljudi godišnje, 2020. godine uz isti broj zaposlenih kao u 2016. godini stopa zaposlenosti stanovništva radnog uzrasta u Srbiji povećala bi se za “fantastičnih 6,9 procentnih poena” i iznosila bi 62,1%.

“Na prvi pogled pozitivan podatak o povećanju zaposlenosti u suštini upućuje na rastuću prekarizaciju rada kao pokazatelja neadekvatne zaposlenosti”, rekla je Sarita Bradaš.

Ona je istakla da prekarni rad nije raširen samo u neformalnom sektoru, već ga ima sve više i formalnom sektoru, a glavna karakteristika mu je da je nesiguran, pa je stalan izvor stresa, što narušava fizičko i psihičko zdravlje zaposlenih.

Nezaposleni se prema njenim rečima dominatno zapošljavaju u zanimanjima za koja se traži niži ili srednji nivo kvalifikacija, na slabo plaćenim i nesigurnim poslovima u poljoprivredi, domaćinstvima i trgovini.

Nude se, kako je rekla Bradašova, poslovi koji zasigurno ne doprinose ekonomskom i socijalnom razvoju ni društva ni pojedinca.

“Podaci o prosečnim zaradama koje objavljuje RZS su nepouzdani jer su dobijeni iz uzorka u kome su najviše zastupljena velika preduzeća u kojima radi 45% ukupno registrovanih zaposlenih, a čiji zaposleni primaju 16% veće zarade od proseka, dok u uzorak nisu ušli radnici u mikro preduzećima čije su zarade 25% manje od proseka”, rekla je Bradaš.

Zvanične institucije u Srbiji, koje raspolažu podacima koliko zaposlenih u Srbiji ne prima platu, koliko prima manje od minimalne, te informacije, prema njenim rečima, ne objavljuju.

“Procene RSZ su da 300.000 do 350.000 zaposlenih prima minimalnu platu, a prema podacima sindikata 50.000 radnika uopšte ne prima platu. Neredovne zarade prima dve trećine zaposlenih, četvrtina čeka od 30 do 90 dana, a 7% duže od tri meseca”, rekla je Bradaš.

Istakla je da su prosečna zarada u Srbiji, čak i ona koju računa RZS namerno na neprikladnom uzorku, kao i minimalna, među najnižima u Evropi.

Prema podacima Eurostata, minimalna zarada u Srbiji 2015. godine bila je 235 evra, a nižu su imali samo radnici u Albaniji, Rumuniji i Bugarskoj.

Istraživanje Centra za demokratiju “Statistika i dostajanstven rad” je rađeno od maja do juna 2017.

(Izvor: Beta, fotografija : arhiva JUGpressa)

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare