Pantelej je opština u kojoj svako ima pravo na rad, a oni su tu da pruže šansu

NIŠ

 Ivan Ilić je završio Ekonomski fakultet, pohađao je i kurseve stranih jezika, rado pomaže drugima, uključen je u mnoge akcije, sekretar je Udruženja studenata sa hedikepom Niš. Ivan Ilić boluje od cerebralne paralize. Sve što je do sada radio bilo je volonterski. Tek da sebe smesti u neki deo društvenih zbivanja. Njegova jedina želja bila je da postane ekonomski samostalan, da ne zavisi od porodice, da može sam da brine o sebi. Sve to bio je njegov sam dok mu u susret nije izašla Gradska opština Pantelej. Nije on prva osoba sa invaliditetom koja je zaposlena u Gradskoj opštini Pantelej koja, sarađujući sa udruženjima osoba sa invaliditetom pokazuje veći stepen brige za njih. U granicama svojih mogućnosti, ali pokazuje. Ivan je prva osoba na koju ćete naići kada uđete u deo opštine gde se nalazi servis za građane. On je jedan od šalterskih službenika. Ljubazan je, nasmejan i predusretljiv.

                     „Presrećan sam kada sam dobio posao ovde. Doduše po ugovoru,ali je to parče papira, ova stolica i ovaj pult za mene simbol slobode. Osećam se korisnim, ovde sam kao svoj na svome. Konačno mogu da kažem da svojim radom i ja činim dobro ovom društvu, da pomažem“, priča Ivan koji je, inače, po prirodi malo povučen.

                      Radio je dosta i ranije. U Udruženju najviše pa mu rad nije stran.

                      „Nikada nisam bežao od obaveza. Rad me je odmaro, okupirao, kretao misli od bolesti koja me je zarobila. To je bila moja motivacija. Uspešno sam okončao studije, ali kada sam pokušao da se zaposlim išlo je sve mnogo teže“, kaže Ivan.

                   U pravu je. Poslodavci se sa veilikom mukom odlučuju da zaposle osobu sa invaliditetom mada je im zakon to nalaže. Zna se, na 25 zdravih osoba, jedna osona sa invaliditteom. To je u većini slučajeva ostalo samo na papiru. Poslodavci se lakše odlučuju da plaćaju „penale“ državi nego da radno mesto i prilaz  radnom mestu prilagođavaju potrebama osobe sa invaliditteom koja bi tu radila. Uz to i ostale prostorije, kao što su taoleti,  moraju da budu prilagođeni njima.

                      „Gradska opština Pantelej nikada, ni sada, ali ni ranijih godina nije bežala od toga da uposli osobu sa invaliditetom“, kaže Dragana Mihajlović, šef kabineta predsednika opštine Pantelej. „Već imamo uposlene sa invaliditetom, a Ivan je pokazo da je zaslužio da mu se pruži  šansa“.

                   Jasmina Barać Perović, predsednica Udruženja studenata sa hedikepom Niš dodaje da je Ivan prvo u opštini radio „na sto sati“, a onda je opština odlučila da mu ponudi posao šačterskog radnika.                    „Ništa mi ne pada teško kada znam da sam ostvario svoj cilj. Do radnog mesta putujem i to iz Niške Banje gde živim. Promenim dva autobusa, ali to je ništa u odnosu na onaj osećaj kada ste se osećali nekorisnim. Sada znam da sam nekome potreban, da mogu sam da brinem o sebi, da konačno upotrebim znanje koje sam steko dok sam se školovao, a to je više od bilo koje druge vrste pomoći“, kaže na kraju Ivan i obraća se stranci kojoja je došla kod njega.

(Ovaj tekst je deo projekta koji sufinansira opština Pantelej)

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare