Leskovčanin u prestonici Evrope: Elementi za lobiranje u Briselu

BEOGRAD–LESKOVAC

 

(Piše: mr Slobodan Stojanović, eks direktor Komore u Briselu- Nova Naša reč)

Praksa lobiranja je sve rasprostranjenija i raznovrsnija. Reč lobiranje kao anglo-saksonska tuđica postepeno se odomaćila kako u srpskom tako i u mnogim drugim jezicima. U najširem pojmovnom značenju ona podrazumeva zalaganje i uticanje na željeno shvatanje i postupanje. Kao univerzalni i specifični fenomen, lobiranje je aktelno u mnogim sredinama i oblastima.Posebno je značajno u Briselu gde se pripremaju,razmatraju i donose mnoge važne odluke.Tako naprimer preko 70% regulative vezuje se za Brisel i Evropsku Uniju,a pri Evropskom parlamentu postoji preko 4000 zvanično registrovanih lobističkih tela .Sledstveno principu da se misli globalno i suštinski razumeju procesi, a deluje sa ljudima i sredstvima podneblja lokalno, urađen je ovaj prilog specijalno i eskluzivno za NNR.To je ,na neki način moj, zavičajni dug da se iz bogatog i raznovrsnog profesionalnog iskustva prenese bar deo onoga što se zna i što je lično doživljeno u Briselu. Prilikom skoro jedne decenije života i rada u neformalnom sedištu EU moglo je da se prodre u suštinu.Praćenjem skoro svih institucija EU, aktivnosti NATO-a,brojnih međunarodnih ,pre svega,evropskih asocijacijacija,koordinacionih centara i drugih organizacija imalo je dosta toga da se zapazi,upamti i zapiše.Ipak,deo ograničenja, nalaže da se u vezi sa lobiranjem, ukaže samo na neke osnovne elemente koji mogu biti saznajno korisni.Takođe mogu da budu uvod ili priprema za lobiranje.U svakom slučaju poželjno je osvetliti ključne elemente kako sa koncepcijskog i teorijskog stanovišta tako i praktičnog.
Svrha lobiranja
Na prvi pogled lobiranje može delovati kao prodavanje i kupovanje magle jer ta intelektualna usluga nije fizički opipljiva i zato što ponekad rezultati nisu izvesni i na željenom nivou.Posmatrano sa strane i površno može se izgubiti ili zamagliti svrha lobiranja koja je više dimenzionalana i višeznačna.Najčešće i najednostavnije svrha lobiranja svodi se na postizanje određenih ciljeva na legalan i etički prihvatljiv način.
Srž svrhe lobiranja su jasno definisani ciljevi i njihovo ostvarivanje.Što su ciljevi jasnije i preciznije definisani to je svrha lobiranja očiglednija i upečatljivija.Legalnost(u pojedinim državama postoji regulativa sa striktnim zabranama) i etičnost(obezbeđena kroz razna pravila i kodekse časti) odvajaju lobiranje od korupcije,zloupotreba,mogućih uslovljavanja i prisile.
Konkretni primeri o svrsi lobiranja kao instrumentu za brže i lakše ostvarivanje ciljeva,pre svega u Briselu, mogu se naći u zakonskim odredbama.Ovo stoga jer se procenjuje da se baš tu u trojezičnoj sredini(dvojezičnoj belgijskoj-francuski i flamanski-holandski) i internacionalizovanoj(engleski jezik) živo raspravlja i priprema i donosi preko 70% različitih pravnih akata iz okrilja EU.
Jedan od zanimljivijih primera sa poprišta lobiranja je ishod inicijative proizvođača tzv. puhina(sunđera) o obavezi i zakonskom ustanovljenju da se u proizvodnji tapetarskog nameštaja isključivo koristi nezapaljiv i samogaseći puhin uz motivaciju da se smanji rizik od požara i posledičnih šteta.Ta inicijativa bila je potkrepljena elaboratima i uslugama lobista koji su dokazivali da se osetno veća cena takve vrste sunđera u odnosu na obične, dugoročno nadoknađuje smanjenjem šteta usled požara.Sa druge strane, bili su lobisti iz redova proizvođača tapaciranog nameštaja.Oni su dokazivali da bi takvim zakonom ovaj radno intenzivni i nisko akumulativni sektor drvno prerađivačke industrije bio višestruko pogođen.Ishod lobiranja u ovom primeru , koje se je oddvijalo na stručnoj pa delom i naučnoj osnovi, uslovno rečeno bio je nerešen.Posle brojnih odmeravanja efekata mogućih odredbi nije donet propis o obaveznoj upotrebi puhina.To nije učinjeno jer se s jedne strane povećava profit, ali se sa druge strane (lobističke grupacije),poskupljuje proizvodnja.Za razliku od inicijative obavezne ugradnje pojaseva za vezivanje i na zadnjim sedištima automobila prethodno opisana inicijativa sa puhinom je odložena sa opcijom da se kasnije razmatra uvođenje zakonske obaveznosti.

Leskovčanin u prestonici Evrope: Elementi za lobiranje u Briselu

Nivoi lobiranja
Bitan elemenat lobiranja su tzv. nivoi lobiranja.Iskusni i profesionalni lobisti znaju i vešto koriste sve nivoe lobiranja koji su sve manje hijerarhijski, a sve više umreženi horizontalno i vertikalno,odnosno rasprostranjeni i povezani po širini i dubini.
Za početnike je dovoljno znati da valja lobirati na tri osnovna nivoa i to na nivou suštinskog donosioca odluka,na nivou pripremanja odluka i ključnih eksperata i na nivou operativnog sprovođenja odluka.Naravno uz ova tri direktna nivoa dobrodošli su za povećani izgled na uspeh tzv. posredni i bočni nivoi.Slikovito rečeno to su slučajevi kad neka tašta i svastika imaju veliki uticaj na ministra ili komesara EK u zoni nadležnosti.
Svaki od tri nivoa lobiranja,uključujući i slučajne, zahteva posebne i specifične pripreme.
Cena lobiranja
Kao što se kaže za muziku da je nema bez para to isto važi i za lobiranje,ma koliko to grubo i okrutno zvučalo. Besplatnost lobiranja po pravilu je retkost i usluge se naplaćuju na različite načine.Čak i u aranžmanima pro bono(za dobru stvar besplatno) i u tim slučajevima besplatnost se naknadno kompenzira.Odgovor na pitanje koliko košta i kako se izračunava cena nekog lobiranja,ne samo, u Briselu može se dati u dve dimenzije.Jedna je dokučiva jer regulisana , javna i transparentna, a druga dimenzija je diskreciona i ona varira od slučaja do slučaja.Iako su polje delovanja i vrste usluga različite cenovnik lobističkih usluga je sličan advokatskom i konsultantskom.Naplaćuju se stvarni troškovi i utrošeno vreme po satnici čija visina varira od lobiste do lobiste i od slučaja do slučaja.
Diskrecioni deo vrednovanja učinka može se predpostaviti i naslutiti ili znati iz pojedinih zapisa i neformalnih izvora.To su obično paušalni ili procentni iznosi koji se ugovorno utvrđuju i plaćaju na dogovorni način.
Osim tarifa lobista na cenu lobiranja utiču i drugi faktori kao što su reputacija i specijalizovanost lobiste kao i vrsta lobiranja i zahtevi u vezi sa njim.
Svi ti faktori utiču na neformalnu procenu da se u Briselu okrene godišnje oko dve milijarde evra lobističkog novca uredno prijavljivanog i oporezivanog.
Vrste lobiranja
U zavisnosti od izbranog kriterijuma mogu se razlikovati relativno brojne vrste i tipovi lobiranja.Tako se na primer,po kriterijumu ročnosti mogu razlikovati:kratkoročni,srednjoročni i dugoročni tipovi lobiranja,od kojih je svaki sa svojim specifičnostima i koji se mogu kombinovano koristiti.
U zavisnosti od oblasti mogu se razlikovati lobiranja u poljoprivredi,industriji,uslugama-turizmu,nauci i istraživanjima.U Briselu je vrlo snažan lobi za poljoprivredu i pod grupaijama poljoprivrede (stočarstvo), kao i u prehrambenoj industriji.Mogu se vršiti i lobiranja po zemljama i regionima,ovo naročito za povlačenje sredstava iz evropskih fondova po različitim osnovama.Projekti zahtevaju posebne procedure koje su sve složenije što pogoduje profesionalnim i specijalizovanim lobistima kako u samom Briselu,tako i u zemljama članicama EU i u manjoj meri državama kandidatima za ulazak u EU kao što je Srbija.
Ova vrsta lobiranja ili odgovor na pitanje kako efikasno lobirati za Srbiju u Briselu i posebno za nekadašnji Južnomoravski region, a sada Jablanički i Pčinjski region, zahteva posebnu pažnju i praktične naznake.U vezi sa tim postavlja se i niz pitanja na koja se mogu dobiti odgovori od dobro upućenih i tako uštedeti vreme i novac.
Naredni prilog: Lobiranje za Srbiju i Južnomoravski region.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare