Leskovačke kafane :Bife “Zakasotina”

LESKOVAC

Kad se u Belčug malu ( Pop Mićina ) ide ili se vrća – uvek se prođe pored bife “Zakasotinu”. Pored bife “Zakasotinu” proodi i Niška ulica. Al, Niška ulica je i put. Po taj put je prošlo sve onoj što je išlo u Leskovac ili išlo u Leskovac ili samo prolazilo kroz Leskovac – na tamo ili na ovamo. Svejedno. Uvek je po isti put – Nišku ulicu moralo da prođe. A ulica je bila samo dokle je kocka držala – dotle je i Leskovac bija. Posle je ulica bila – drum. I kako je grad rasja takoj su se i ulica i put pomerala – na tam!.
Petko Stojanović, zvani Terzipetko sedeja je u Miru ( Vinaračku ), a ondak na sam ulaz u Belčug malu napravi kuću, a njigov sin Nikola Stojanović Terzipetkov u tuj istu kuću u dva odelenja otvori kafanu. U edno odelenje imala su dva – tri astala, a u drugo dva bilijara.
U kafanu su dođuvali i gosti iz grad koji put nanese u Belčug malu. I tuj su po cel dn, a često i do ujutru. Kd se seljaci vrćav iz pijac svrnev u bife da predanev – uz po ednu meku el ljutu, pa ondak po još ednu meku el ljutu i – zabraviv se u bife. I kd dođev doma pitav gi:
– A bre, vidite li koje je ovoj doba. Skoro će zora. Kude ste do sg bili!
A oni vikav:
– Zakasasmo u bife kude Nikolu Terzipetka!
Po toj i bife dobi ime – “Zakasotina”. A ondak i Nikolu prestadoše da vikav Terzipetko i dobi nadimak – Nikola Zakasotina.


Zakasotine. Nikola Stojanović Terzipetko -Zakasotina, žena Paraskeva – Keva, deca Zagorka, Vera, Smilja, Pera, Žika, Borivoje i Cajko. Zagorka, muž Dragi Lazarević, kovač, iz Podvrce, deca Pera, Boža, Slavoljub, Slobodan, Dušica, Persa i Olivera. Vera je na glumci u pozorište šila kostimi, bila je i glumica i lepo je pevala, muž vu Blaško Grebenarević. Posle se Vera i Blaško otseliše u Beograd, deca Vesna i Miodrag. Smilja, muž Italijan Serđo i živiv u Rijeku. Pera Stojanović Zakasotina, igraja je fudbal i ko fudbalera su ga vikali Pera Ćore, žena Zagorka, ćerka na Đorđu Conića, kovača, deca Slobodan i Nevena. Slobodan, žena Blagica, deca Vladimir i Branislav. Nevena muž Čeda Marković, deca Jelena i Marija.
U bife “Zakasotina” ne da se pilo nego su se gosti takmičili – koj može najviše da popije! Prpa, Grof i Toška Mirski. Toška je bija iz Miru Vinaračku i za toj su ga vikali Toška Mirski – ništa neje rabotija, a stalno je u bife „Zakasotinu“ bija – kupi edno balonče šljivovicu i takoj cel dn u kafanu žmije i rakiju pije!
Bilijar i karte su igrali gazda od bife Kole, zvani Koljka Zakasotina, Trajko, Toška Pirajka, Rade Dugčak i brat mu Čeda, Mita kožar i Milan zvani Vrc. U bife je često i Bora, zvani Miško, što posle beše direktor Inkola. “I taj Miško, Gorča Dilili i Rade Dugčk trzašev mnogo. I kd se natrzav – lele majke! Galamiv i oćev da tepav! I kolko oni popijev Pera Zakasotina napiše i kad na kraj sobere još tolko gim natpiše: tolko cig. ( cigare ), tolko rak. (rakije), i sve takoj rak. –cig, rak- cig. I kad pogledaš – sve pare ti otišle na rak. i cig. kude Peru Zakasotinu. A oni oćev i oćev kisel kupus da mezetiv i rasonicu da pijev da se trezniv. A na Peru Zakasotinu ne mu se sviđa da mu žena Zagorka slazi u podrum da se ne zamuči i da gu boliv noge dok slazi i kači se uz onija podrumski basamaci. I prativ Miku Duza kude Milevu Dilili da ona slegne u podrum, izvadi kupus iz kacu i da ga na Duza da ga Duz donese u bife. Mileva slegne u podrum, izvadi glavicu kupus iz kacu, turi kupus na tanjir i da ga na Duza da ga odnese u bife. Al, usput kuče napalo Duza, on padnuja i kupus padne od tanjir na zemlju. Duz digne kupus od zemlju, turi ga na tanjir i odnese na onija u bife. A posle kazuje na Milevu Dilili:

  • Eba gi maa – ajku, Milevo! Izedoše ga!
    ( iz knjige Muka i Merak )
    ( Nastaviće se )
    Sava Dimitrijević

Na slici :

Slobodan Stojanović, zvani Kočiš, unuk na Nikolu Stojanovića Zakasotinu ispred nekadašnje kafane „ZAKASOTINA“

Bife „Zakasotina“ na ulazu u Pop Mićin sokak iz Niške ulice

Prati
Obavesti me o
guest

4 Komentara
Najnoviji
Najstariji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare
Ljilja
Ljilja
4 godine pre

Da li je u ovom prednjem delu mimo ograde nekada bila radnjica,tipa knjižarice. Ja mislim da sam tu kupovala pribor za školu.

Svevlad Vanovic
Svevlad Vanovic
4 godine pre

čikoš, a ne Kocis.
Trebate jos ovakvih prica ispricati ali nema ko da cita. Starih Leskovcana skoro nema, odselili se sto dalje od ovih sada sto su naselili Leskovac. Sada je to drugi narod, mnogo nekulturniji i prostoji. Jos vuku selo sa sobom, a nastanili se u grad. Zato i nema vise potomaka staroleskovackih porodica.
Ovom priliko se zahvaljujem Savi Dimitrijevicu za sav njegov trud da savuva stari duh i price iz Leskovca.
Pozdrav svim dobrim ljudima.
Nemojte biti cinicni prema proslosti, jer Cinik je ona osoba koja zna cenu svacega a vrednost nicega.

Savi Dimitrijevicu
Savi Dimitrijevicu
4 godine pre

Postovani, Sava Dimitrijevic je pisao tekstove za radio skeceve koji su se emitovali. Vidim da i dalje pise, veoma lepo neguje leskovacki. Mozete li da mu prenesete da bi bio lepo da ponovo krene da radi slicno, mozda za pozoriste ili tv skeceve za nasu novu leskovacku televiziju. Samo nemoj da odustane. Mnogo prijatno zvuci, merak na srce, kad se cita nas govor. Zakasotina! Pa ko jos ima tako originalnu kovanicu? Niko! Ajde, Savo, lepo te molimo, mi deca sa kolodvora Leskovca, hajde dok si jos svez, zasilji pero, naculi usi, nakostresi kosu, razapni politiku, kroz satiru im kazi, korisnije za njih, bezbolnije za sve, kad te molimo. Toliki talenat imamo u svom gradu, a retko ko i zna da postoji ovako nesto, niko ne cita, a verujte, ovo sto Vi radite, pravo je bogatstvo. Riznica uma iz Leskovca. Veoma uzan krug ljudi je obavesten o Savinom radu, talentu. Vecina je uskracena za ovu lepotu. Mali tirazi, samo retki intelekti imaju priliku da uzmu knjigu u ruke. Knjiga je manje zastupljena kod mladjih. Potreban je sirokopojasni medij. Tamo gde ljudi idu, njima odnesite na dar Vas talenat.

kabare
kabare
4 godine pre

Predlazem da LKC uradi Kabare sa tekstovima Save Dimitrijevica. To moze i neki restoran sa bastom. Publika sedi za stolovima, ispija pice, ruca i slusa. Nije samo muzika za kafanu kao zabava. Mogu i tekstovi, humor, poezija, ples…Prostor za tekstove Save Dimitrijevica moze da bude i ulica, tokom posecenijih manifestacija, da se predstava igra uzivo u interakciji sa publikom, prolaznicima. Da li neko moze da pomogne Savi, da napise projekat, da u saradnji sa TOL, LKC, dobije stedstva grada za realizaciju ozivljavanja leskovackog duha?