Koliko nam je vazduh zagadjen?

LESKOVAC

Savez hemijskih inženjera Srbije – Podružnica Leskovac i Tehnološki fakultet u Leskovcu Univerziteta u Nišu organizovali su javno predavanje prof. dr Aleksandra Jovovića, redovnog profesora Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, autora više od 50 radova na domaćim i međunarodnim skupovima/časopisima. Jovović je i dobitnik nagrada Privredne komore grada Beograda za 2002. godinu i član ekspertske radne grupe za otpad Ministarstva za nauku, tehnologiju i zaštitu životne sredine Republike Srbije.

Predavanje pod nazivom „Zagađenje vazduha od industrijske revolucije do danas“ obuhvatilo je više tema kao što su razvoj energetike i industrije; korišćenje fosilnih i obnovljivih izvora energije i njihov uticaj na kvalitet vazduha; akcidentne situacije (udesi, ratni sukobi); modelovanje rasporstiranja zagađenja vazduha; posledice zagađenja vazduha; razvoj regulative i strategija i tehničko-tehnološke mere smanjenja uticaja.

„Zagađenje i kvalitet vazduha u Srbiji i svetu je nešto što je genrealni problem današnjice koji potiče već desetinama ili čak i stotinama godina, od kada su se pojavila prva industrijska postrojenja“ kaže prof. dr Aleksandar Jovović.

„Što se tiče samog zagađenja vazduha u Srbiji jasno je da je eneretski sektor najveći problem s jedene strane, ali svi, nekako, zaboravljaju na probelm malih kućnih ložišta i saobraćaja. Po onome kako državna mreža meri kvalitet vazduha u Srbiji ispada da je kvalitet vazduha više nego zadovoljavajući. Međutim, jasno je da pojedine zone trpe velika opterećenja, što zbog velike industrije, što zbog klimatskih i meteoroloških uslova koji vladaju u tim zonama. Tu imamo primere Bora, Pančeva, Novog Sada, velikih gradova poput Beograda, Niša… Mi kao građani i republika tu možemo dosta da uradimo. Uloženo je puno u smanjenje zagađenja kada su veliki sistemi u pitanju. Velika industrijska postrojenja su opremljena svom opremom koja je potrebna za smanjenje raznih štetnih emisija u vazduh, osim energetskog sektora. Veliki proizvođač električne energije, „Elektroprivreda“, još uvek nema ugrađene sisteme za odsumporavanje i to je jedan od ključnih problema kada je Srbija u pitanju. Imamo i veliki broj vozila, i koliko god se trudili da vozimo novija i modernija kola, ipak je dosta relativno starog načina vožnje, pri čemu je kvalitet goriva znatno i značajno poboljšan pa je to delimično doprinelo nekom ukupnom smanjenju zagađenosti kada su vozila u pitanju. Ostaje veliki sektor koji se odnosi na domaćinstva i male firme, koji imaju mala ložišta i koriste tradicionalan način grejanja, kuvanja, posebno u malim mestima… Pokazalo se da zagađenje česticama koje su ispod 10 ili 5 mikrona, a koje potiču iz sagorevanja biomase u kućnim ložištima, ogroman, ako ne i najveći problem kada je u pitanju zdravlje ljudi u gradskim i vangradskim sredinama. Problem je što te čestice u plućima ostaju trajno, a ako još na sebe navuku i neke čestice teških metala, onda potencijalno postaju i kancerogene. Zato su ta mala ložišta postala fokus istraživanja svuda u svetu.“

Jovović ukazuje i na to da u Srbiji nije rešeno je upravljanje otpadom, za razliku od manje-više čitave Evrope.

„Mi i dalje imamo deponije koje ozbiljno gore, zimi imamo kontejnere koji gore što zbog pepela, što zbog dece koja ubacuju petarde i slične eksplozivne naprave, a sagorevanje otpada na tako neuređen način je izvor svih onih poznatih najtoksičnijih i najkancerogenijih hemikalija. Treći problem, koji je nekako pao u zaborav, za koji i ne znamo kako utiče, su posledice industrijskog razvoja 80-ih i 90-ih i posledice bombardovanja 1999. Sve one nose neke posledice za sobom, usled požara koji su onda bili u industrijama, bombardovanja raznih postrojenja, itd. To je sve završilo u vodi, vazduhu, zemlji iz koje sada stižu poljoprivredni proizvodi…“

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare