DW: Da li su masovni protesti širom sveta znaci krize kapitalizma i demokratije

BERLIN

(DW)

Masovni protesti koji trenutno potresaju mnoge zemlje sveta, bile one siromašne ili bogate, imaju različite konkretne povode, ali nezadovoljstvo ima svuda isti uzrok, smatra Aleksander Gerlah.

Globalizacija ima mnogo pobednika, ali i gubitnika. Ovi drugi ovih dana i meseci demonstriraju širom sveta. Lista država u kojima ima nemira je duga i obuhvata zemlje šitom sveta. Povodi protesta su slični: u Libanu se radi o porezu na upotrebu društvenih mreža, u Hong Kongu je životni prostor preskup, u Čileu je to bilo poskupljenje javnog prevoza, u Francuskoj su okidač bile cene benzina.

Za one koji su u poslednje tri decenije postali pobednici globalizacije, potpuno je neshvatljivo da povećanje cene karata za samo par centi može tako duboko da uznemiri milion ljudi. Međutim, tu se ne radi o nedostatku empatije s njihove strane, već o tome da su se svetovi u kojima živimo polako, korak po korak, udaljavali jedan od drugog.

O tome svedoči politička polarizacija koja takođe postoji širom sveta i ide duž linije navedenih ekonomskih problema. Glasanje za Bregzit, kao i izbor Donalda Trampa, u široj javnosti shvataju se kao protest onih koji se osećaju isključenim iz društvenih zbivanja. Tako dolazi do otuđenja u sopstvenoj zemlji, nestaje osećaj pripadnosti.

Neoliberalizam kao uzrok svakog zla?

Frensis Fukujama je to opisao u svojoj novoj knjizi „Identitet” kao osećaj „indignacije” odnosno mešavine poniženja i besa. I zaista, kakav je to osećaj kada niste u mogućnosti da sebi priuštite kartu za prevoz do posla, a morate da je kupite jer u gradu gde radite nema pristupačnih stanova? Skloni smo da razlog za takve pojave automatski vidimo u neoliberalizmu. To možda nije potpuno pogrešno, ali to je samo deo priče…

Nijedna globalna ekonomija koja se zasniva na rastu ne može trajno da opstane – u ovo naše doba globaliziacije, kada se resursi Zemlje bliže kraju. To zapravo nema veze sa privatizacijama koje su jedan od sinonima za neoliberalizam. Mnogo je važnje sledeće: tamo gde nema rasta, nema ni kamata.

Zbog toga čak i u bogatim zemljama kao što je Nemačka, više nije održiv sistem penzionog osiguranja koji se oslanja na određeni prihod od godišnjih kamata na depozite. Penzioni fondovi i osiguranja stoga ulažu u jedino što je još sigurno: beton. I tako se potražnja za nekretninama širom sveta povećava, što onda dovodi i do rasta cena. Nekoliko posmatrača to smatra glavnim pokretačem protesta u Hong Kongu.

Tržišna ekonomija i kapitalizam u slepoj ulici

Stoga je više nego glasan poziv na renacionalizaciju ekonomije čak i u SAD, nekad zemlji nade, okrenutoj ka budućnosti. U zemlji navodno neograničenih mogućnosti, velika napuštena područja i siromaštvo velikog dela stanovništva – sada su realnost. Tamo gde su se, pre samo jedne generacije, ljudi selili sa Aljaske na Floridu zbog novog posla, danas ponovo odlaze da žive kod rođaka, da ne bi završili na ulici kao beskućnici.

Tržišna ekonomija i kapitalizam – koje barem u ustavnim demokratijama pre svega čine lične slobode koje bi trebalo da vode do samostalnosti, a preko obrazovanja do prosperiteta – tako su završili u ćorsokaku.

Zbog toga je na kraju krajeva svuda u opasnosti demokratija – jer politička participacija više ne vodi prosperitetu i finansijskoj sigurnosti. A upravo to je do sada bilo obećanje demokratije. Sve dok se problem ne počne rešavati tu, u korenu, bićemo svedoci sve više protesta i nereda – a ne manje.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare