Dvadeset godina od raketiranja voza kod Grdelice

Kod spomenika kod železničkog mosta u Grdelici održan je komemorativni skup. Povod je 20 godina od raketiranja voza tokom NATO agresije na SR Jugoslaviju, kada je voz, koji je 12. aprila 1999. godine saobraćao na liniji Beograd-Niš-Skoplje pogođen u trenutku dok je prelazio preko mosta. Broj žrtva nije nikada tačno utvrđen, ali se pretpostavlja da je više od 50 putnika izgubilo život. Skupu su prisustvovali i položili vence članovi porodica i prijatelji nastradalih, predstavnici Vojske Srbije, Jablaničkog okruga, Grada Leskovca, sindikata železnice, raznih udruženja, organizacija i političkih stranaka.





Branislav Petrović, direktor Centra za restrukturiranje „Srbija voz“ obraćajući se okupljenima rekao je da danas stojimo ovde kraj mosta i spomen obeležja kao i pre 20 godina, da dostojanstveno odamo počast tragično poginulim prilikom granatiranja voza.

„U trenu je sve pretvoreno u plamen, živote su tada izgubili železničari i putnici. Kažu da je voz bio legitimna meta. Do danas je ostala nepoznanica zbog čega je voz sa civilima bio opravdana meta NATO alijanse i čime ih je ugrožavao. Činjenica je da su toga dana mnogi izgubili živote. Vozovi i mostovi sinonim su za povezivanje i spajanje ljudi, simbol slobode, života i kretanja. I mi danas sa ovog mesta poručujemo da ćemo čuvati uspomenu na sve žrtve NATO agresije – da uspomene ne blede, a zločini ne zastarevaju. I poručujemo da se naše reči zapamte – da se nikada i nikome ovako nešto ne ponovi.“

Gradonačelnik Leskovca Goran Cvetanović kaže da se nije dogodio ovaj zločin pre 20 godina, danas bi svi oni koji su tada izgubili život bili među nama i šetali bi ulicama i parkovima.

„Ni posle 20 godina agresija koja je zadesila našu zemlju ne prestaje da boli. Učinjena je velika nepravda koju smo, možda, oprostili, ali je nećemo zaboraviti. A ne možemo je zaboraviti zbog svih žrtava, zbog dece koja bi sada pohađala školu, imala diplome u rukama. Zbog njih ćemo se sećati i zboh njih ćemo pamtiti. Tog dana smo zavijeni u crno i to nikada ne smemo i nećemo zaboraviti. Da li su odgovrni već zaboravili, da li mirno spavaju, da li ih progone stravični prizori…? Nama su stalno u svesti, jer ta stravična slika ne može i neda izbrisati! Borili smo se tada, kao što se borimo i sada da očuvamo mir našem narodu i poredak ovoj našoj, još uvek, pritiscima izloženoj zemlji.“

Komemoracija koja je do sada uvek održavana u 12 časova, kada je pao prvi projektil, bez objašnjena je pomerena na 14 časova. Iz tog razloga su pojedinci vence položili simbolično u 5 do 12, dok je zvaničan deo obeležavanja počeo u 14 sati.

Prati
Obavesti me o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare